Upravo je u tom naselju s osmerospratnim stambenim zgradama, u najgušće naseljenom pariškom predgrađu, odrastao Jordan Bardella.
Put ovog 30-godišnjaka od povučenog i stidljivog tinejdžera do predsjednika desničarsko-populističkog Nacionalnog okupljanja (RN) bio je izuzetno neobičan. Već 7. jula njegova politička priča mogla bi dobiti novo poglavlje.
Tog dana žalbeni sud odlučit će hoće li potvrditi zabranu kandidovanja Marine Le Pen za javne funkcije zbog zloupotrebe sredstava Evropskog parlamenta. Ako zabrana ostane na snazi, Bardella će u aprilu naredne godine biti predsjednički kandidat Nacionalnog okupljanja.
“Ni najmanje nije bilo izgledno da ću završiti tamo gdje sam danas”, kaže Bardella uz kafu u Evropskom parlamentu, gdje je zastupnik ove stranke.
Prisjeća se da kao tinejdžer nije mogao ni zamisliti političku karijeru.
“To je tada bilo nezamislivo”, kaže.
Priznaje da je bio veoma stidljiv i da je većinu vremena provodio u svojoj sobi igrajući videoigre poput Call of Dutyja i Fife. Nije pohađao elitne škole u kojima se tradicionalno školuje francuska politička elita, a studij je na kraju napustio.
Kaže da su ga u pariškim društvenim krugovima često ismijavali zbog radničkog porijekla i prezimena.
“Možda sam odrastao samo deset minuta od mjesta gdje zvanično počinje Pariz, ali to je bio sasvim drugi svijet.”
Munjevit uspon
Bardelin uspon u Nacionalnom okupljanju bio je izuzetno brz.
Stranci se pridružio sa svega 16 godina, dvije godine kasnije već je bio lokalni stranački aktivista, sa 23 godine predvodio je listu na izborima za Evropski parlament, a sa samo 27 postao predsjednik stranke.
Ključnu ulogu u njegovoj karijeri odigrala je Marine Le Pen, kćerka osnivača stranke Jean-Marieja Le Pena. Upravo ga je ona odabrala za svog političkog nasljednika i dala mu priliku u vrlo mladim godinama.
Danas je Bardella jedna od najpoznatijih političkih ličnosti u Francuskoj. Veliku pažnju privlači i njegov privatni život jer je u vezi s italijanskom princezom iz nekadašnje kraljevske dinastije Bourbon-Dviju Sicilija, mlađe grane španske dinastije Burbon.
Prema anketama, ukoliko upravo on bude predsjednički kandidat Nacionalnog okupljanja, uvjerljivo bi pobijedio u prvom krugu izbora, a imao bi ozbiljne izglede i za pobjedu u drugom.
Njegova popularnost među pristalicama stranke lako je objašnjiva.
Predstavlja novo, uglađenije lice Nacionalnog okupljanja, stranke koja je decenijama bila politički izolirana zbog antisemitizma i radikalnih stavova, a koja danas nastoji postati prihvatljiva široj javnosti.
Važno je i to što ne nosi prezime Le Pen te što dolazi iz Seine-Saint-Denisa, najsiromašnijeg francuskog departmana, poznatog pod poštanskim brojem 93.
Nacionalizam po uzoru na Trumpa
Njegovi saradnici kažu da je Bardella izuzetno vješt govornik koji svaki javni nastup priprema do najsitnijih detalja.
Sa više od dva miliona pratilaca na TikToku jednako je popularan među tinejdžerima kao i među penzionerima.
Od preuzimanja vodstva stranke postepeno oblikuje vlastitu političku viziju.
Radi se o nacionalizmu inspirisanom Trumpovim sloganom “Učinimo Ameriku ponovo velikom”, uz naglasak na strogu kontrolu imigracije, skepticizam prema zelenim politikama i protivljenje tzv. woke ideologiji, uz poruku da francuski interesi moraju biti na prvom mjestu.
Evropski diplomati koji su razgovarali s njim ističu da ih donekle umiruje njegova ocjena da Rusija predstavlja “višedimenzionalnu prijetnju” te da bi Francuska zadržala učešće u NATO operacijama.
Ipak, Bardella se protivi ulasku Ukrajine u Evropsku uniju i dugoročno zagovara izlazak Francuske iz integrirane vojne komande NATO-a.
U Njemačkoj su njegove poruke o mogućoj saradnji primljene s opreznim odobravanjem, posebno kada je riječ o migracijama.
Međutim, njegov prijedlog da Evropska unija postane zajednica suverenih država, uz značajno smanjenje francuskog doprinosa evropskom budžetu, gotovo sigurno bi doveo do ozbiljnih nesuglasica s Berlinom.
Najveći protivnik imigracije
Bardella svoj odnos s Marine Le Pen opisuje kao veoma blizak.
Njoj se i dalje obraća sa “Vi”, dok se ona njemu obraća neformalno. Ipak, posljednjih mjeseci sve više pokazuje političku samostalnost.
Za razliku od Le Pen, koja zagovara snižavanje starosne granice za odlazak u penziju i snažniju ulogu države u ekonomiji, Bardella pokušava privući i konzervativne birače iz poslovnih krugova te šalje poruke naklonjene poduzetništvu.
Ipak, tema koja ga najviše definiše ostaje imigracija.
“Naš kontinent više neće biti kontinent Evropljana ako ne zaustavimo talas migracija”, poručio je nedavno na skupu evropskih nacionalističkih stranaka u Poljskoj.
Zalaže se za ukidanje automatskog sticanja francuskog državljanstva rođenjem na teritoriji Francuske te za smanjenje socijalnih prava useljenicima.
U junu je izazvao brojne kritike kada je nasilje nakon proslave titule Paris Saint-Germaina povezao s, kako je rekao, nesposobnošću Francuske da kontroliše imigraciju.
Život između naroda i elite
Bardella smatra da se današnji imigranti ne integrišu onako kako su to učinili njegovi roditelji.
Njegova majka Luisa rođena je u Torinu, dok je djed po ocu, Italijan koji je oženio Francuskinju alžirskog porijekla, doselio u Francusku šezdesetih godina prošlog stoljeća.
“To je bila generacija koja je učinila sve da postane francuska. Naučili su jezik i poštovali zemlju koja ih je primila”, kaže Bardella.
Saint-Denis, gdje njegova majka i danas živi, opisuje kao mjesto obilježeno drogom, kriminalom, siromaštvom te gubitkom nacionalnog identiteta.
Ipak, u priči o dječaku iz radničkog naselja prešućuju se pojedini detalji.
Njegov otac, koji se razveo od majke dok je Jordan bio dijete, vodio je malu kompaniju za distribuciju pića i sinu kupio automobil još u tinejdžerskim godinama.
Osim toga, Bardella je napustio državni obrazovni sistem i školovanje nastavio u katoličkoj školi u Saint-Denisu.
Danas mnogo više vremena provodi u poslovnim krugovima i ambasadama nego na ulicama svog rodnog kvarta.
Nedavno je viđen i u VIP loži Velike nagrade Monaka zajedno sa svojom partnericom.
Takvo približavanje političkoj i poslovnoj eliti nosi i određeni rizik jer bi mogao izgubiti vjerodostojnost među biračima koji sebe vide kao protivnike establišmenta.
Njegov prijatelj i stranački kolega Kévin Pfeffer kaže da Bardellina gotovo bajkovita ljubavna priča “inspiriše ljude da sanjaju”.
Ipak, francuski birači, poznati po svom revolucionarnom duhu, možda će prema tome biti manje popustljivi nego birači u nekim drugim državama.
Bardella pažljivo njeguje svoj javni imidž i ništa ne prepušta slučaju. Toliko vodi računa o detaljima da čak i bijele košulje pakuje s papirnim umecima kako se ne bi izgužvale.
Ključni trenutak njegove političke budućnosti bit će odluka žalbenog suda o slučaju Marine Le Pen.
Ako joj sud omogući kandidaturu, Bardella će ponovo pasti u njenu sjenu.
Ako zabrana ostane na snazi, političko vodstvo stranke, koju je porodica Le Pen gradila kroz osam predsjedničkih kampanja oca i kćeri, bit će predano čovjeku koji nije član njihove porodice, iako ga je upravo Marine Le Pen odabrala za svog nasljednika.
Na pitanje zabrinjava li ga takav rasplet odgovara diplomatski:
“Kad bih izbjegao odgovoriti na vaše pitanje, zaključili biste da ne govorim istinu. Kad bih rekao da sam zabrinut, mogao bih zabrinuti i vas. Istina je vjerovatno negdje između.”
