Intervju istaknutog američkog konzervativnog novinara Tuckera Carlsona s američkim veleposlanikom u Izraelu Mikeom Huckabeejem izazvao je priličnu pomutnju. Otkad je objavljen u petak, promatrači iz cijelog političkog spektra u Sjedinjenim Državama ostavili su komentare na društvenim mrežama.
Doista, intervju je istaknuo – možda više od bilo kojeg drugog političkog ili medijskog spektakla – rastuću sumnju da bi američki dužnosnici mogli biti odaniji stranoj zemlji nego SAD-u. Ovo bi se moglo pokazati odlučujućim trenutkom za način na koji Amerikanci gledaju na odnos svoje vlade s Izraelom.
Izraelov ‘pravi prijatelj’
Huckabee, koji je ujedno i baptistički svećenik i bivši guverner Arkansasa, potvrđen je za američkog veleposlanika u Izraelu u travnju 2025. Vijest o njegovom imenovanju pozdravila je izraelska vlada i razne proizraelske skupine, a on je proglašen “pravim prijateljem Izraela”.
Da je Izrael prilično blizu Huckabeejevom srcu bilo je jasno tijekom njegovog intervjua s Carlsonom, dok je više puta ponavljao izraelske argumente.
Govorio je o „biblijskom pravu“ Izraela na tu zemlju; okupiranu Zapadnu obalu nazivao je „Judejom i Samarijom“; pa čak se činilo da odobrava širenje izraelskog teritorija na druge dijelove Bliskog istoka.
Više je puta govorio o izraelskim interesima kao o interesima SAD-a, često je koristio “mi” naizgled uključujući Izrael, pa čak i inzistirao da je “problem na granici s Libanonom” pitanje o kojem bi Amerikanci trebali brinuti. Branio je svoj sastanak s Jonathanom Pollardom, bivšim američkim obavještajnim analitičarem osuđenim za špijuniranje SAD-a za Izrael i za zalaganje za njegovo prijevremeno puštanje iz zatvora.
Huckabee je čak kritizirao američku vojsku u nastojanju da obrani kršenja zakona izraelske vojske u Gazi.
Kad ga je Carlson pritisnuo zbog izraelskog ubijanja palestinskih civila u Gazi, činilo se da je sugerirao da je izraelska vojska pažljivija u izbjegavanju civilnih žrtava od američke vojske.
Nakon što je Huckabee tvrdio da je izraelski rat u Gazi rezultirao „manjim brojem ubijenih civila“ nego bilo koji moderni urbani rat, Carlson ga je zamolio za referentnu točku.
Veleposlanik je ponudio dva američka rata – u Iraku i Afganistanu – kao usporedbu, sugerirajući da su izraelski vojni zapovjednici bili više zabrinuti za zaštitu života civila nego njihovi američki kolege.
Američki veleposlanik koji javno tvrdi da je strana vojska humanija od oružanih snaga vlastite zemlje neizbježno postavlja pitanja o tome kome leži njegova primarna lojalnost.
Ali Huckabee, naravno, nije jedini „pravi prijatelj Izraela“ unutar američke političke elite.
Američki Kongres, s obje strane parlamenta, poznat je po tome što gromoglasno plješće izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu svaki put kada ga posjeti.
Huckabeejev šef, američki predsjednik Donald Trump, više je puta tvrdio da je “najbolji prijatelj Izraela… kojeg su ikada imali”.
Trumpov prethodnik, predsjednik Joe Biden, ponosno je izjavio da je cionist te je osigurao punu podršku i nekažnjivost Izraelu dok je provodio genocid u Gazi.
Senator iz Južne Karoline Lindsey Graham pohvalio se da ide u Izrael svaka dva tjedna, „bilo da treba ili ne“.
Eric Adams, bivši gradonačelnik New Yorka, odlučio je posjetiti Izrael na kraju svog mandata i rekao je da je kao gradonačelnik najvećeg američkog grada služio Izraelu.
I popis se nastavlja.
Dugo vremena, izjave o odanosti Izraelu smatrane su političkom prednošću u američkoj politici. Ali to bi se moglo promijeniti.
Poziv na buđenje
Američki akademici već dugo su zainteresirani za prevelik utjecaj Izraela na američku politiku. Znanstvenici poput Johna Mearsheimera i Stephena Walta opširno su pisali o tom pitanju.
No dugi niz godina ta je kontrola uglavnom bila ograničena na akademsku zajednicu ili ljevičarske aktivističke krugove. Konzervativci i liberali takve su kritičare nazivali teoretičarima zavjere ili antisemitima.
Intervju Carlsona i Huckabeeja možda je otkrio pravu istinu na američkoj desnici.
Ono što intervju čini važnim nije samo sadržaj Huckabeejevih primjedbi, već i ispitivač, mjesto održavanja, publika i temeljna poruka pitanja.
Iznimno popularna konzervativna medijska osoba otputovala je u Izrael i javno ispitivala američkog veleposlanika o tome jesu li američki interesi podređeni izraelskim interesima. Doveo je u pitanje teološke i povijesne temelje cionizma, kritizirao izraelski tretman palestinskih kršćana i pitao zašto se američki porezni dolari šalju Izraelu.
U svojim odgovorima, veleposlanik je djelovao više kao predstavnik izraelske vlade nego vlade Sjedinjenih Država.
Sudeći po Huckabeejevoj obrambenoj reakciji nakon intervjua i njegovim posljedicama na društvenim mrežama, on uči važnu lekciju: stavljanje Izraela na prvo, a Amerike na drugo više nije prednost, već nedostatak za američke političare.
Izabrani američki dužnosnici pažljivo će pratiti reakciju javnosti – posebno s obzirom na podatke anketa koji pokazuju da se američko javno mnijenje prema Izraelu dramatično promijenilo posljednjih godina.
Politički poticaj koji je desetljećima pokretao bezuvjetnu podršku Izraelu sada je oslabljen. Politička računica se također mijenja – američkim dužnosnicima moglo bi biti politički povoljnije usvojiti nepristranije, čak i otvoreno kritične, pristupe Izraelu.
Samo to označava značajnu promjenu.
Carlsonov intervju s Huckabeejem nije stvorio tu promjenu, ali ju je donio u srce američke desnice. Ako se pitanje „Amerika na prvom mjestu ili Izrael na prvom mjestu“ sada može otvoreno postaviti u konzervativnim krugovima, onda su važne političke granice već probijene.
Intervju Carlsona i Huckabeeja mogao bi biti poziv na buđenje koji je američkoj politici bio potreban kako bi se oslobodila prevelikog utjecaja bliskoistočne zemlje koja je dugo potkopavala američke interese, prenosi aljazeera.
