A baš to ovih dana radi dr. Ofer Cassif, zastupnik izraelskog Knesseta iz židovsko-arapske ljevičarske koalicije Hadash, koja u Knessetu ima četiri zastupnika. Već u subotu 7. listopada, prvi dan rata, dr. Cassif je za Al Jazeeru ustvrdio da temeljni razlog Hamasova nasilja leži u izraelskoj okupaciji Palestine.
– Osuđujemo i protivimo se svakom napadu na nedužne civile. Ali za razliku od izraelske vlade, to znači da se protivimo i bilo kakvom napadu na palestinske civile. Moramo analizirati te strašne napade u pravom kontekstu, a to je okupacija koja traje. Jedini način da se krvoproliće oba naroda zaustavi je okončanje okupacije. Sve dok traje okupacija, takvi strašni zločini će se nastaviti – rekao je Cassif.
Zastupnik Knesseta drži da odgovornost za stradanje Izraelaca i Palestinaca snosi izraelska vlada pod vodstvom premijera Benjamina Netanyahua, te je naglasio kako je njegova stranka višekratno upozoravala da će situacija “eruptirati” ako Netanyahuova vlada ne promijeni svoj odnos prema Palestincima.
– Upozoravali smo uvijek iznova… sve će eruptirati i svi će platiti cijenu, uglavnom nevini civili s obje strane. I nažalost, upravo se to dogodilo. Bilo je očito da su zidovi ispisani krvlju Palestinaca, a nažalost sada i Izraelaca – rekao je Cassif, koji je izraelsku vladu nazvao “fašističkom”, optuživši je za pogrome i etničko čišćenje palestinskog stanovništva:
– Izraelska vlada, koja je fašistička vlada, podržava, potiče i vodi pogrome nad Palestincima. U tijeku je etničko čišćenje – rekao je Cassif u subotu za Al Jazeeru.
Posljednja poruka iz kibuca
Dva dana kasnije, u ponedjeljak, Cassif je gostovao na nezavisnom američkom kanalu Democracy Now. Taj je razgovor započeo priznanjem osobnog gubitka kojeg je doživio u subotnjem Hamasovom terorističkom napadu na Izrael:
– Moram reći da sam, nažalost, prije dva dana dobio WhatsApp poruku od moje vrlo dobre prijateljice koja se sa svojim mužem skrivala u kibucu i rekla mi je da se jako boji i da može čuti Hamasove borce vani. Nažalost, to su vjerojatno bile zadnje riječi koje je ikad napisala, jer je ubijena s mužem odmah nakon što mi je poslala tu poruku – ispričao je Cassif.
Izraelski zastupnik potom je dodao da je njegova ubijena prijateljica “također bila protiv okupacije” i “glasač naše stranke”.
– Ono što pokušavam reći je da nevini ljudi, nevini civili s obje strane, Izraelci i Palestinci, plaćaju cijenu arogantne zločinačke okupacije koju Izrael odbija okončati – rekao je Cassif.
Zastupnik Hadasha pritom je decidirano ustvrdio da za zločine nad civilima nema nikakvog opravdanja, bez obzira koja ga strana počinila:
– Apsolutno ništa ne može opravdati ili legitimirati pokolj koji je Hamas izveo u gradovima i selima na jugu Izraela. Čak ni okupacijski zločini za koje je Izrael kriv ne mogu opravdati takav pokolj. Isto tako, apsolutno ništa ne može opravdati masakr koji Izrael sada provodi u Gazi – poručio je član Knesseta.
Fašistički plan za Palestince
U nastavku razgovora za američki medij Cassif je detaljnije elaborirao svoje stavove o aktualnoj izraelskoj vladi, pojasnivši zbog čega je smatra fašističkom.
Pritom je apostrofirao ministra financija Bezalela Smotricha – jednog od glavnih ideologa izraelske ekstremne desnice, poznatog po izjavama da “palestinski narod ne postoji” – koji je objavio dokument za “rješenje palestinskog pitanja”, pod nedvosmislenim naslovom “Plan pokoravanja”.
Ukratko, rečeni dokument razrađuje tri operativne razine odnosa Države Izrael prema Palestincima. Prvo, okupirane palestinske teritorije Izrael bi trebao anektirati u cjelini, bez davanja osnovnih prava Palestincima. Drugo, oni Palestinci koji ne pristanu na ovu pokornost bit će protjerani iz svoje domovine.
I treće, kako tumači Cassif, oni Palestinci koji se žele oduprijeti “bit će ubijeni, kao što sada vidimo”. Zastupnik Knesseta smatra da Netanyahuova vlada bombardiranjem Gaze upravo provodi taj plan:
– Oni koriste užasan i neprihvatljiv pokolj u južnom Izraelu kao izgovor za napad na Gazu, kao dio realizacije ovog fašističkog plana pokoravanja – tvrdi izraelski parlamentarac.
U zaključku svog nastupa, Cassif je pozvao međunarodnu zajednicu da uloži mirovne napore kako bi se izraelska okupacija Palestine okončala:
– Palestinci i Izraelci, Arapi, Židovi i međunarodna zajednica moraju stajati zajedno i udružiti snage da se kaže Izraelu: “Sada ćete okončati okupaciju, Palestinci moraju biti oslobođeni.” Oslobađanje palestinskog naroda je pravedan cilj. Ono će također i Izraelce osloboditi od okupacije, jer iako su žrtve prije svega Palestinci, od okupacije stradaju i Izraelci – zaključio je Cassif.
Padobranac i filozof
Budući da su ovakvi stavovi rijetki u današnjem Izraelu, valja reći koju više o ovom usamljenom glasu izraelske politike. Danas 59-godišnjak, Cassif je u mladosti vojni rok u IDF-u služio u padobranskoj brigadi, a njegova biografija odaje da je posrijedi jedan od najobrazovanijih zastupnika Knesseta.
Studirao je filozofiju na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, a doktorat iz političke filozofije stekao je u Britaniji, na London School of Economics (LSE) – s tezom pod naslovom “O nacionalizmu i demokraciji: Marksističko istraživanje” – dok je postdoktorski studij završio na američkom Sveučilištu Columbia. Kasnije je predavao političke znanosti na Sveučilištu u Tel Avivu.
U anale izraelske politike ušao je uoči izbora za Knesset 2019. godine, kad mu je središnje izborno povjerenstvo zabranilo da se kandidira, optuživši ga da podržava palestinski teror i negira pravo Izraela da postoji kao židovska i demokratska država.
Bio je to prvi put u povijesti Izraela da je kandidat isključen sa stranačke liste, ali odluku je poništio Vrhovni sud, te je Cassif na izborima ušao u Knesset, što je ponovio i na svim potonjim izborima: u rujnu 2019., 2020. i 2021. godine.
Cassif dolazi iz Komunističke partije Izraela – koja je sastavni dio koalicije Hadash – te se politički deklarira kao marksist i socijalist. U intervjuu za izraelski list Haaretz iz travnja 2021. izričito se odredio protiv židovskog suprematizma:
– Protivim se ideologiji i praksi cionizma… to je rasistička ideologija i praksa koja podržava židovsku nadmoć – rekao je tada.
Američka heroina
Zbog takvih svojih stavova, koje i ovih dana izriče, neki drže da je Ofer Cassif sada možda i najhrabriji Židov u Izraelu. Jer u trenucima kad je zemlja mučki napadnuta od nemilosrdnog neprijatelja – kao što je Izrael napadnut od Hamasovih terorista – ljudi se instinktivno zbijaju u gomilu koja misli jednako i radi jednako, a svako “izdvojeno mišljenje” tretira se kao krivovjerje, čak i kao “nacionalna izdaja”.
Zato je u svim takvim i sličnim situacijama jako malo ljudi poput Cassifa, ali uvijek se nađe ponetko tko nije zaslijepljen bijesom i bolnim emocijama, te je u stanju sagledati širu stvarnost.
Recimo, u Izraelu se ovaj Hamasov teroristički napad uspoređuje s terorističkim napadom al-Qa‘ide na SAD od 11. rujna 2001. godine, pa izraelski dužnosnici ističu da je ovo “naš 11. rujna”. Stoga je zanimljivo podsjetiti da je i američki parlament tog terorističkog rujna 2001. imao svog Ofera Cassifa.
Naime, koji dan nakon al-Qa‘idina napada, u atmosferi velikog nacionalnog bola i povišenih emocija, svi zastupnici Kongresa SAD-a podržali su zakon o “ratu protiv terorizma”. Odnosno, svi osim
jedne osobe: demokratska zastupnica Barbara Lee iz Kalifornije odbila je podržati zakon, tvrdeći da predsjednik SAD-a time dobiva preširoke ovlasti za vođenje ratova po svijetu, što bi moglo dovesti do nekontroliranog ratovanja i brojnih ljudskih žrtava.
– Dok djelujemo, nemojmo postati zlo koje osuđujemo! – rekla je Lee u Kongresu, pozvavši svoje kolege da glasaju protiv rata, odnosno da se “ne upuste u otvoreni rat bez izlazne strategije niti ciljane mete”.
Ali ostala je usamljena: svih preostalih 420 zastupnika glasalo je za američke osvetničke ratove. Par dana kasnije Lee je u kalifornijskim medijima opisala zašto nije mogla prihvatiti takav zakon:
“Bio je to bjanko ček za predsjednika da napadne bilo koga tko je umiješan u događaje od 11. rujna – bilo gdje, u bilo kojoj zemlji (…), i bez vremenskog ograničenja. Nisam mogla podržati dodjelu takvih ovlasti za vođenje rata predsjedniku. Vjerujem da bi to više nevinih života dovelo u opasnost”, napisala je tada ova američka heroina, po struci socijalna radnica.
Da su svi bili kao Barbara…
Danas, dva desetljeća kasnije, znamo da su se njezini strahovi o “vječnim ratovima” i ljudskim žrtvama obistinili. U svibnju ove godine američko sveučilište Brown objavilo je studiju koja pokazuje da je u ratu protiv terorizma, pokrenutom nakon 11. rujna 2001. (, umrlo više od 4,5 milijuna ljudi.
Od toga ih je 900.000 ubijeno direktno u borbama, dok je njih 3,6 milijuna umrlo zbog indirektnih posljedica rata (kolaps ekonomije, nesigurnost hrane, uništavanje javnozdravstvene infrastrukture, zagađenje okoliša, raseljavanje…). Da su i ostali američki zastupnici – ili barem njih većina – tog rujna 2001. bili hrabri kao Barbara Lee, svi bi ovi ljudi iz Afganistana, Pakistana, Iraka, Sirije, Jemena, Libije i Somalije ostali živi.
Takav usamljeni i hrabri glas imali smo i u hrvatskom parlamentu. Kad je Hrvatski sabor u listopadu 2000. izglasao Deklaraciju o domovinskom ratu – po kojoj je Hrvatska vodila isključivo “pravedan i legitiman, obrambeni i oslobodilački, a ne agresivni i
osvajački rat” – jedino je Vesna Pusić imala kuraže da u Saboru javno kaže da je HDZ-ova vlast “vodila agresorski rat u BiH”, što je kasnije svojim presudama potvrdio i Haaški sud.
Zbog tih su istupa obje hrabre parlamentarne zastupnice u svojim sredinama bile napadane i etiketirane – Pusić je u Saboru prozivana za “monstruozne optužbe”, “orjunaštvo” i “tešku povredu Deklaracije”, dok su Barbaru Lee u Americi optuživali da je “komunistica” i “izdajnica” – ali dvadeset godina kasnije znamo da su bile u pravu. Stoga nije isključeno da na isti način za dvadeset godina bude jasno da je tog listopada 2023. možda trebalo poslušati glas dr. Ofera Cassifa.
Ali to će biti dvadeset godina prekasno za sve palestinske civile koji upravo ginu u Gazi od izraelskih bombi, kao i za izraelske civile koji mogu stradati od raketnih udara muslimanskih milicija. Tužno, ali istinito: emocionalno ranjena gomila ne može čuti usamljene glasove razbora, prenosi Slobodna Dalmacija.
