Vijest o smrti Luke Abaskijana (42), njegove supruge Valentine i njihove petogodišnje kćerke Bjanke, čija su tijela u ponedjeljak pronađena u jednom stanu u Rimu, potresla je javnost. Roditelji su, prema dosadašnjoj istrazi, odlučili oduzeti život teško bolesnoj kćerki, a potom i sebi.Luka i Valentina pokušavali su na svaki mogući način pomoći svojoj kćerki, rođenoj prijevremeno i s teškim invaliditetom. Najmanje tri puta putovali su u Monterej zbog eksperimentalne terapije. Tragediji je prethodilo pet godina liječenja, rehabilitacije, nade, putovanja u inozemstvo, finansijskih odricanja i muka porodice koja je do posljednjeg trenutka pokušavala pronaći bilo kakvu mogućnost za svoju kćerku.
Bjanka je imala pet godina. Rođena je prijevremeno, u sedmom mjesecu trudnoće, i od prvih dana života njeno stanje bilo je veoma teško. Imala je težak invaliditet, s neurološkim posljedicama i problemima koji su ozbiljno utjecali na njen svakodnevni život.
U ponedjeljak, 31. augusta, u njihovoj kući u ulici del Antracite, u rimskoj četvrti Pijetrala, pronađeni su mrtvi Bjanka, njena majka Valentina i otac Luka, zajedno s porodičnim psom Teom.
Istražna verzija je ubistvo i samoubistvo, ali istraga tek treba precizno utvrditi šta se dogodilo. Pored tijela pronađen je pištolj „Glock“, koji je Luka legalno posjedovao, a u kući je pronađeno i mnogo pisama upućenih članovima porodice.
Dugo su željeli kćerku
Priča o Luki i Valentini, koju su ispričali prijatelji i komšije, jeste priča o paru koji je dugo želio dijete.
Valentina i Luka vjenčali su se nakon nekoliko godina zabavljanja. Ona je oko majčinstva izgradila plan o porodici, dok je on radio kao IT stručnjak u jednoj kompaniji.
Kažu da nije bilo sretnijih ljudi na svijetu kada su saznali da je Valentina trudna. Željno su iščekivali kćerku, a onda ih je život teško pogodio. Bjanka je rođena 13. novembra 2020. godine, usred pandemije, oko dva mjeseca prije termina.
Njeno stanje odmah je bilo veoma teško.
Prema priči koju je objavila „la Repubblica“, majku su u bolnici čak pitali je li sigurna da želi priznati dijete i zadržati ga. Valentina je, kako se navodi, bez oklijevanja odgovorila potvrdno. Od tog trenutka život para potpuno se promijenio.
Djevojčici je bila potrebna stalna njega i pomoć. Luka je svakodnevno brinuo o njoj, vodeći je i u rehabilitacijski centar na drugom kraju Rima. Valentina je, prema riječima ljudi koji su poznavali porodicu, napustila posao kako bi mogla biti uz kćerku.
Potraga za lijekom
Za Bjanku je kroz zdravstvene službe napravljen plan rehabilitacije. Djevojčica je bila na terapijama i u institutu „Santa Lucia“, rimskom centru specijaliziranom za neurorehabilitaciju.
Putem interneta Luka i Valentina stupili su u kontakt s drugim roditeljima djece s teškim bolestima. Upravo kroz tu mrežu porodica, iskustava i informacija upoznali su meksičkog ljekara Hozea Roberta Truhilja, povezanog s klinikom NeuroCytonix u Monterejу. Centar nudi eksperimentalni tretman zasnovan na Cytotronu, uređaju koji koristi radiofrekvencije i elektromagnetna polja.
Prema novinskim rekonstrukcijama, efikasnost ovog tretmana za bolesti poput Bjankine bila je, međutim, predmet sumnji i osporavanja u naučnoj zajednici. Za roditelje je ta mogućnost ipak predstavljala nadu. Tri putovanja u Meksiko i 300.000 eura
Luka i Valentina tako su otputovali u Monterej zajedno s kćerkom. Prema rekonstrukcijama, putovali su najmanje tri puta, mada jedan izvor navodi da su putovali četiri puta.
Svaki ciklus terapije koštao je između 70.000 i 80.000 eura, prema riječima porodične prijateljice koje je prenijela „la Repubblica“. Ukupno je, kako se navodi, potrošeno oko 300.000 eura.
Nije bila riječ samo o troškovima terapija: svako putovanje podrazumijevalo je i avionske karte, smještaj i sedmice provedene daleko od kuće. Prve tretmane porodica je navodno plaćala iz vlastite ušteđevine. Kasnije su stigle i pomoći rođaka, prijatelja i poznanika. Par je, prema riječima ljudi koji su ih poznavali, izbjegavao da bolest svoje kćerke pretvori u stalnu akciju prikupljanja novca. Nastavili su tražiti novac kako bi mogli ponovo otputovati. A prije svega nastavili su tražiti lijek.
Vidjeli su izvjesno poboljšanje
To je jedan od najosjetljivijih elemenata ove priče. Prema riječima nekih ljudi bliskih porodici, nakon tretmana u Meksiku roditelji su navodno primijetili određene znakove poboljšanja, iako ograničene.
Za njih je to možda bilo dovoljno da nastave da se nadaju.
– Rezultati, ako ih je bilo, bili su minimalni, ali Valentina je bila spremna ponovo krenuti – ispričala je porodična prijateljica.
Problem je bio u tome što je svako novo putovanje predstavljalo ogroman trošak.
I, prema rekonstrukcijama, u jednom trenutku novac je navodno nestao. Mogućnost da Bjanku ponovo odvedu u Meksiko postajala je sve teža.
Porodica koju su pratile zdravstvene službe
Postoji, međutim, još jedan element koji istražitelji i institucije pokušavaju razjasniti. Porodica nije bila potpuno izvan sistema pomoći.
Zdravstvena ustanova ASL Roma 2 pratila je Bjanku od rođenja i za nju je bio napravljen plan rehabilitacije. Djevojčicu su pratili i u centru „Santa Lucia“.
Prema riječima predsjednika IV općine, Masimilijana Umbertija, porodici je bila obezbijeđena i indirektna pomoć koja je podrazumijevala finansijsku podršku.
S druge strane, nema podataka da su roditelji tražili pomoć u kući.
Zdravstveni radnici susreli su porodicu prije nekoliko godina u okviru procjene koja se provodi za djecu s invaliditetom. Tada, prema navodima ASL Roma 2, nisu uočeni posebni problemi u psihološkom stanju roditelja.
Luka je svakog dana činio sve što je mogao
Ljudi koji su poznavali Luku odbacuju sliku o ocu koji je bio distanciran. Jedan komšija, koji je govorio za „Corriere della Sera“, opisao ga je kao čovjeka koji se svakodnevno trudio brinuti o Bjanki, vodio je na terapije i pokušavao joj osigurati svu moguću njegu.
Radio je kao informatički tehničar i u kraju je važio za osobu posebno vještu u oblasti tehnologije.
Valentina je, s druge strane, postepeno koncentrirala svoj život na kćerku.
Porodica je živjela u kući koju je kupio i renovirao Valentinin otac Sandro, penzionirani željezničar i nekadašnji fudbaler Askolija. Upravo je on kupio kuću u blizini svog doma kako bi kćerka i njena porodica bili na maloj udaljenosti.
Potresna oproštajna pisma pronađena u kući
U kući je, nakon što su pronađena tijela Luke, Valentine i Bjanke, pronađeno i oko 20 pisama.
Pisma su bila namijenjena članovima porodice i, prema prvim rekonstrukcijama, neka od njih potpisali su oba supružnika. Njihov sadržaj sada analiziraju istražitelji.
Ta pisma mogla bi pomoći u rasvjetljavanju onoga što se događalo posljednjih dana i misli koje su pratile par sve do odluke da počini krajnji čin.
Karabinjeri također pregledaju telefone, poruke i kontakte para kako bi rekonstruirali i priču o liječenju u Meksiku te utvrdili ko ih je uputio na taj terapijski put i kakva su bila njihova stvarna očekivanja.
Posljednji sati prije tragedije
Posljednji put Luka je navodno bio aktivan na WhatsAppu u 23.30 sati u petak.
A onda tišina.
Prijatelji su pokušavali stupiti u kontakt s Valentinom, ali nisu dobijali odgovor. Lukina porodica, nakon što više nije mogla stupiti u kontakt s njima, alarmirala je nadležne. Vatrogasci su u ponedjeljak poslijepodne otvorili vrata kuće. Unutra su zatekli potresan prizor. Luka, njegova supruga i kćerkica, kao i njihov pas Teo, bili su mrtvi.
Nije postojao samo jedan uzrok?
Istražitelji pokušavaju utvrditi šta je tačno navelo Luku i Valentinu na ovakav čin.
Troškovi liječenja u Meksiku, finansijske poteškoće, Bjankin invaliditet, Valentinino odustajanje od posla, usamljenost i psihološki teret pet godina njege – svi ti elementi pojavljuju se u rekonstrukcijama.
Ali danas nije moguće utvrditi da je 300.000 eura potrošenih na liječenje bilo uzrok tragedije.Istražitelji pokušavaju utvrditi jesu li i u kojoj mjeri finansijske poteškoće utjecale na situaciju i jesu li postojali drugi faktori.
Jer iza tako ekstremnog čina rijetko kada postoji samo jedno objašnjenje. Prije je riječ o zbiru slabosti koje mogu postati nevidljive upravo u trenutku kada porodica spolja nastavlja raditi ono što je oduvijek radila – ići dalje.
Tragedija u Rimu neminovno skreće pažnju i na položaj drugih porodica koje svakodnevno brinu o osobama s teškim invaliditetom. U takvim porodicama briga može zauzeti svaki dio života: vrijeme, posao, san, odnose, finansijske resurse, pa čak i mogućnost da se zamisli budućnost.
Tragedija Luke i Valentine, međutim, ne može postati opravdanje za pretvaranje složene priče u jednostavno objašnjenje. I prije svega, Bjanka ne može biti svedena na dijagnozu. Bjanka je bila djevojčica. Imala je pet godina, porodicu koja ju je dugo željela i roditelje koji su godinama tražili svaki mogući način da joj pomognu. Najbolnija činjenica ove priče nisu samo potrošenih 300.000 eura niti putovanja u Meksiko,piše Avaz
Već to što je djevojčica kojoj su bili potrebni liječenje, zaštita i budućnost umrla zajedno s ljudima koji su je trebali pratiti kroz život. Sada je na istrazi da utvrdi šta se zaista dogodilo u toj kući. Ali ova tragedija skreće pažnju na one porodice koje nastavljaju da se u tišini bore, dok ljudi oko njih više ne uspijevaju vidjeti koliko je njihov bol postao težak.
