“Prvi dan kad sam došla u Siriju, odmah sam shvatila šta sam učinila. Bila sam poput robinje… Nikada nisam izlazila iz kuće sama. Nije bilo šanse čak ni da otvorim vrata”, riječi su Suhejle, 39-godišnje Bosanke koja je prošla kroz radikalizaciju, rat u Siriji unutar terorističke grupe i povratak u Bosnu i Hercegovinu.
Ona je jedna od nešto više od desetak žena koje su se uspjele vratiti u BiH sličnih životnih izbora i sudbina, čije priče uglavnom ostaju iza statistike o stranim borcima, “džihadistima”, teroristima,prenosi Depo.
Bosanke koje su u periodu od 2012. godine na različite načine odlazile u Siriju tamo su uglavnom živjele na teritoriji tzv. Islamske države (ISIL), grupe koju su Ujedinjeni narodi proglasili terorističkom, a koja je teritorijalno poražena 2019. godine.
Suhejla, međutim, ističe da ona nije bila u ISIL-u, te da je njen muž bio borac Al-Nusre, grupe koja je ranije bila ogranak Al-Kaide od koje se deklarativno udaljila, mada to za nju u praksi nije činilo veliku razliku.
– Oni i dalje tretiraju žene kao otirače. U tom svijetu žena služi da kuha i rađa djecu i nema pravo na mišljenje.
S još pet žena Suhejla, čije ime je izmijenjeno zbog zaštite privatnosti, svoju priču podijelila je s istraživačima Atlantske inicijative. Ova publikacija pruža rijedak uvid u stvarnost s kojom su se suočile žene u Siriji koje su uglavnom bile online radikalizirane i regrutirane i potragom za novim životom po povratku u Bosnu.
Nejra Veljan, jedna od autorica, kaže za RSE da su razlozi žena za odlazak bili različiti, svaka od njih ima svoju priču, “ali se u tim pričama ponavljaju slične emocije, praznine i duboka potreba da njihov život ima značenje”.
– Kod nekih žena taj put je bio vođen idealima o pravednijem društvu i duhovnoj čistoći. Druge su odlazile prateći muževe ili partnere, tražeći sigurnost kroz emocionalnu vezu. Treće su bile uvučene kroz manipulaciju i zavisnost, u kontekstu u kojem su njihova ranija iskustva nasilja, patrijarhalne kontrole ili gubitka dodatno pojačala potrebu za pripadanjem – kaže Veljan.
‘Natjerao me da gledam pogubljenje mladića’
Godina je 2013. i Suhejla, tada 27-godišnjakinja, bila je razočarana svojom rutinom i bračnim problemima. Tražila je način da to prebrodi na internetu, a naišla je na virtualne ekstremističke selefijske zajednice koje su romantizirale džihadizam.
Sirija je unutar ovih grupa bila prikazivana kao mjesto gdje se može živjeti život vođen vjerom i pobjeći od svakodnevice.
Trebalo joj je nekoliko godina da 2016. donese odluku da ostavi dvoje djece i ode u Siriju kako bi bila s muškarcem iz Srbije, regije Sandžak, kojeg je upoznala na internetu.
No, romantična slika “kalifata” raspršila se čim je stigla.
– Kad sam stigla u Siriju i sjela da razmislim, tek tada me uhvatila panika. Gdje sam? Kako sam mogla? – prisjeća se Suhejla.
Život u Siriji značio je stroga pravila i potpunu pokornost: “Nosila sam što on kaže, radila što on kaže. Tako je tamo.”
Ispričala je da je strah bio njen stalni pratilac.
– Sjedila bih u podrumu, čekajući zvuk aviona… molila se Bogu da sve završi u jednom boooom.
Umjesto obećane utopije, našla je rat, izolaciju i brutalnost.
– Bilo je užasno kako su životi žena tamo bezvrijedni… čovjek može ubiti ženu i reći da ga nije slušala.
Ipak, najgori trenutak koji pamti jeste kad je muž natjerao da gleda pogubljenje muškarca.
– Natjerao me da gledam ubistvo mladića samo jer je vjerovao drukčije. Bilo je strašno. Progonilo me to – ispričala je.
Kada je, nakon godinu dana takvog života, uspjela dobiti dozvolu muža da napusti Siriju kako bi rodila na sigurnom, uhapšena je po ulasku u Tursku…
