– Jako je stresan bio period druge trudnoće. Prva je završila prijevremenim porođajem, pa smo u drugoj brojali svaki dan. Posebno jer smo nakon prvog iskustva znali više, kakve posljedice su moguće, koliko je opasno i koliko ozbiljne i teške dijagnoze s kojima se suočavaju prijevremeno rođena djeca mogu biti – započinje svoju priču za „Avaz“ Nada Vukoje, majka troje prijevremno rođene djece.
Jedna spona
U novembru obojenim u ljubičasto, koji je posvećen malim divovima – bebama rođenim prije termina, ona je jedna od onih koja se kroz razgovor hrabro suočava s preboljenim strahovima, traumama i tugom, kako bi kroz svoje iskustvo pomogla drugim mamama i poručila im jednu jako važnu stvar – da nisu same.
– Kada je moj prvi sin rođen, nisam bila ni svjesna šta se dešava. Po porođaju, nije plakao i tek tad mi je sinulo koliko je ozbiljno. Kroz par minuta je proplakao i odmah su ga odveli na neonatologiju. Molila sam doktore da ga vidim. Jedina spona između nas u tim trenucima je bilo majčino mlijeko, i to me tješilo – prisjetila se Vukoje.
Sada je to veliki dječak koji ide u školu i nema problema, ali početak je bio težak, jer je morao ići na brojne kontrole.
Ginekologinja Klempić-Dautbašić za „Avaz“: Prijevremeni porođaji se često dešavaju, uprkos naporima ljekara
Nakon tog porođaja, saznala je da ima trombofiliju te su doktori smatrali da je to bio uzrok prijevremenog poroda. Nepune dvije godine između dva porođaja, rodila je drugog dječaka. Ovaj put, porođaj je uslijedio u 33. sedmici trudnoći i, iako su doktori sve poduzeli da to spriječe, ipak se desio.
– Ništa nam nisu mogli garantovati i to mi je bilo najteže. Svaki dan smo zvali da čujemo je li nam dijete živo – kroz veliku tugu priča Vukoje.
Niz pregleda
Po otpuštanju iz bolnice, uslijedio je niz pregleda i kontrola, a nasreću, sve je bilo dobro. Jedino su trebali proći fizikalne vježbe da bi se stvorili pravilni obrasci i spona između motorike i mozga kako bi razvoj tekao normalno.
– On je sada zdrav dječak, iduće godine kreće u školu. Ja sam nakon njegovog rođenja imala želju da još širimo porodicu. Ovaj put doktori su zaista učinili sve i uspjeli smo izgurati do 36. sedmice, kada sam rodila djevojčicu koja, na svu sreću, iako je rođena prijevremeno, nije morala biti u inkubatoru pa smo odmah poslije porođaja išli kući – kazala je Vukoje.
Podrška porodice
– Uspjeli smo zajedno, kao porodica da izguramo sve što nas je snašlo. Imala sam veliku podršku svih i zajedno smo brojali svaki dan mojih trudnoća. Također, žene moraju znati da nisu same, mnogo žena je prošlo kroz ovo i važno je čuti svačija iskustva – kazala je Vukoje.
