Kad je Christian Levin-Petrov (45) zamijenio svoj dizelski automobil električnim, imao je viziju smanjenja utjecaja svoje obitelji na okoliš, kao i značajnog smanjenja troškova vožnje. No, umjesto uštede novca, dočekao ga je financijski šok, piše Daily Mail.
Christian, ekološki osviješten vozač iz Yorka u Velikoj Britaniji, kupio je električni SUV Škoda Enyaq vjerujući da će ga moći jeftino puniti kod kuće . Budući da živi u nizu kuća bez privatnog prilaza, planirao je provući kabel za punjenje od svoje kuće do ulice.
Rješenje je bilo ugraditi poseban kanal u pločnik, koji bi sigurno provukao kabel i omogućio korištenje puno jeftinije tarife električne energije za kućanstva.
Međutim, lokalne vlasti odbile su njegov zahtjev, navodeći “nepremostive zdravstvene i sigurnosne probleme”, unatoč tome što je tehnologija odobrena u 30 drugih općina.
Ova ga je odluka prisilila da koristi javnu mrežu za punjenje.
„Rečeno nam je da kanali predstavljaju sigurnosni rizik. Čovjek se pita jesu li područja koja su usvojila ovu tehnologiju sada preplavljena stanovnicima koji se spotiču o kablove. Sumnjam“, ironično je komentirao Levin-Petrov.
„Ovaj stav prisiljava stanovnike bez pristupa privatnom domu, poput mene, da se oslanjaju na javnu mrežu, s cijenama naplate koje iskrenu odluku o vožnji električnog automobila čine jednako skupom, a u mom slučaju i skupljom od vožnje tradicionalnog benzinskog ili dizelskog automobila .“
U samo tri tjedna potrošio je gotovo 230 eura na javnim benzinskim postajama – oko 115 eura više nego što bi potrošio na dizelsko gorivo za istu kilometražu.
Velika razlika u cijeni
Christianov slučaj savršeno pokazuje ogromnu razliku u troškovima s kojom se suočavaju vlasnici električnih vozila.
Problem nije jedinstven samo za Ujedinjeno Kraljevstvo; sličan trend vidljiv je diljem Europe. Razlika u cijeni između punjenja kod kuće i na javnim postajama može biti drastična.
Prema studijama, punjenje na javnim postajama može biti dvostruko ili čak tri puta skuplje od punjenja na kućnoj utičnici.
Razlog tome djelomično leži u višim porezima na javne usluge (u nekim zemljama stopa PDV-a iznosi 20% ili više, u usporedbi s 5% za energiju u kućanstvima) i operativnim troškovima održavanja mreže.
Za mnoge vozače koji se oslanjaju isključivo na javnu infrastrukturu, punjenje električnog automobila postalo je skuplje od vožnje benzinskog ili dizelskog vozila.
Skriveni troškovi o kojima vam salon ne govori
Problem skupih javnih punionica samo je vrh ledenog brijega. Posjedovanje električnog vozila dolazi s nizom skrivenih troškova na koje mnogi kupci nisu spremni. Čak i za one koji imaju mogućnost punjenja kod kuće, početni troškovi mogu biti iznenađujuće visoki.
Dok osnovni kućni punjač (poznat i kao Wallbox) košta između 500 i 700 eura, troškovi se brzo gomilaju. Profesionalna instalacija može koštati između 1000 i 2500 eura.
Ako je potrebno nadograditi električnu razvodnu ploču u kući – što je česta situacija u starijim zgradama – trošak može doseći 4000 eura.
Kada se dodaju dozvole i inspekcije, ukupna investicija za pripremu doma za električni automobil lako može premašiti 5000 eura – iznos koji malo tko uzima u obzir pri kupnji automobila.
Iako električna vozila imaju manje pokretnih dijelova i općenito zahtijevaju manje održavanja, nisu bez troškova:
Gume : Zbog veće mase i trenutnog okretnog momenta, električni automobili brže troše gume. Posebne gume za električna vozila, dizajnirane da izdrže dodatno opterećenje i smanje buku, mogu biti znatno skuplje od standardnih guma.
Zamjena baterije : Dok većina proizvođača nudi jamstvo na bateriju od 8 godina ili 160.000 kilometara, izvan jamstvenog roka trošak zamjene može biti od 5.000 do čak 20.000 eura – što je često više od vrijednosti rabljenog automobila.
Prelazak na električni pogon ne znači samo kupnju novog automobila – radi se o usvajanju potpuno novog pristupa prijevozu koji zahtijeva ozbiljno istraživanje i financijsku pripremu.
