Otkako mu je kuća uništena, Džamal Abu Mohsen živi u šatoru u Gazi. Iako je primijetio manje napada otkako je Izrael započeo ofanzivu protiv Irana, nestašice se pogoršavaju, a mnogi strahuju da svijet, dok se rat širi na druge frontove, zaboravlja Palestince.
„Zračni napadi su postali rjeđi“, kaže 33-godišnjak iz Šudžaje, naselja u istočnom dijelu grada Gaze, u toj maloj enklavi razorenoj nakon više od dvije godine rata između Izraela i palestinskog islamističkog pokreta Hamas, prenosi HINA.
Uprkos primirju koje je stupilo na snagu 10. oktobra, kaže da i dalje čuje „eksplozije svaki dan, dok se ruše kuće ili zbog artiljerijskog granatiranja“, dodajući da su „ratni i izviđački avioni stalno na nebu“.
Izraelska vojska nije željela komentarisati ove navode kada ju je kontaktirao AFP.
Prema njegovim riječima, Izrael „koristi činjenicu da je svijet zaokupljen ratom protiv Irana kako bi povećao pritisak“ na Pojas Gaze, posebno zatvaranjem graničnih prelaza od subote.
Prema podacima civilne zaštite, u srijedu je u blizini Rafaha ubijena jedna žena, dok je nekoliko Palestinaca ranjeno u izraelskoj vatri u središtu grada.
„Istina je da se izraelsko bombardovanje znatno smanjilo“, priznaje Abdalah Al-Astal, Palestinac iz Han Junisa na jugu, „ali Izrael sprečava ulazak hrane, pomoći i goriva.“
Kada je rat s Iranom u subotu započeo izraelsko-američkom vojnom ofanzivom, zatvoreni su prelazi preko kojih je stizala humanitarna pomoć, od koje Gaza zavisi za gotovo sve lijekove i osnovne potrepštine. Prelaz Kerem Šalom, između Izraela i Pojasa Gaze, ponovo je otvoren u utorak.
Ovo preusmjeravanje pažnje s Gaze, posebno nakon napada proiranskog libanskog pokreta Hezbolah na Izrael kako bi se „osvetili“ za smrt iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija, zabrinjava Al-Astala, koji kaže da prije svega želi živjeti dostojanstveno.
„Ne marim ni za jednu državu ni za bilo koju osobu na svijetu, bio to Hamenei ili neko drugi. Ne podržavam Iran, podržavao on Gazu ili ne. Mi samo želimo živjeti kao ljudska bića“, rekao je 59-godišnjak za AFP.
Izvor iz lokalne palestinske uprave zadužen za granične prelaze u Gazi potvrdio je za AFP da je „mali broj kamiona“ uspio ući na teritoriju u srijedu preko Kerem Šaloma.
Rafah, drugi glavni prelaz na granici s Egiptom, i dalje je zatvoren. Kamionima s humanitarnom pomoći koji su čekali na egipatskoj strani ipak je dopušteno da prođu kroz Rafah, prema navodima Egipatskog crvenog polumjeseca. Međutim, ti kamioni nisu direktno ušli u Pojas Gaze; kretali su se uz granicu do Kerem Šaloma, gdje su samo istovarili svoj teret.
Nakon zatvaranja graničnih prelaza, „zabilježili smo trenutni rast cijena goriva“, rekao je Jonathan Crickx, portparol UNICEF-a. Dodao je da su „cijene osnovnih potrepština, poput hrane i sapuna, porasle za 200 do 300 posto“.
Prema Uredu specijalnog koordinatora Ujedinjenih nacija za bliskoistočni mirovni proces (UNSCO), 500.000 litara goriva ušlo je u Pojas Gaze preko Kerem Šaloma u utorak, a cijene su se od tada stabilizovale, izjavio je Felipe Ribero, šef misije organizacije Ljekari bez granica (MSF) na palestinskim teritorijama.
Ipak, situacija ostaje teška jer su skladišni kapaciteti u Gazi ograničeni, a svaki poremećaj u snabdijevanju brzo dovodi do nestašica.
„Od prvog dana rata s Iranom ljudi su se uplašili i počeli kupovati sve što su mogli pronaći na tržištu. Osnovne potrepštine su još dostupne, ali počinju postajati rijetke“, kaže Safia Hamuda, 61-godišnja Palestinka koja trenutno živi u kampu za raseljene osobe.
Ona tvrdi da Izrael „želi uništiti Iran i pretvoriti ga u razorenu zemlju poput Gaze, nesposobnu da zadovolji svoje prehrambene i druge osnovne potrebe“.
Prema Adnanu Abuu Hasni iz Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), Palestinci strahuju da će se pažnja svijeta preusmjeriti s njih i da će međunarodna zajednica „popustiti s pritiskom“ na Izrael da dopusti ulazak humanitarne pomoći.
„Mislim da će svijet zaboraviti Gazu…“, uzdiše Mohamed Al-Halu, 29-godišnji Palestinac koji živi u šatoru u školi u gradu Gazi. „I da niko neće obraćati pažnju na našu patnju.“