Prema opsežnoj analizi lista New York Times, američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trampom (Donald Trump) provodi snažan vojni i ekonomski pritisak na Venecuelu. Ipak, u pozadini takve politike nalazi se mnogo dublji i decenijama star strateški cilj – slabljenje, a potencijalno i rušenje komunističkog režima na Kubi.
+
Ključni kreator ove strategije je američki državni sekretar Marko Rubio (Marco Rubio), sin kubanskih emigranata s Floride, koji je godinama poznat kao politički „jastreb“ i zagovornik oštrog obračuna s Havanom.
Prema njegovom viđenju, Venecuela predstavlja strateški most prema Kubi, a sadašnja politika snažno podsjeća na ranije američke pokušaje svrgavanja kubanske vlasti.
Jedan od takvih pokušaja bila je i katastrofalna invazija u Zaljevu svinja 1961. godine, posljednji otvoreni vojni pokušaj rušenja vlasti Fidela Kastra (Fidel Castro). Operacija je završila potpunim neuspjehom i ozbiljnim političkim poniženjem za Sjedinjene Američke Države.
Podržavanje invazije
Invaziju je podržala američka Centralna obavještajna agencija (CIA) tokom mandata predsjednika Džona F. Kenedija (John F. Kennedy), a u njoj je učestvovalo oko 1.400 kubanskih prognanika koji su pokušali izvršiti iskrcavanje i potaknuti pobunu. Kubanske snage su ih brzo porazile, zarobile većinu napadača i time dodatno učvrstile Kastrov režim.
Ovaj događaj, koji je ubrzo doveo i do Kubanske raketne krize 1962. godine, ostavio je dubok trag u američkoj politici prema Kubi. Istovremeno je naglasio snažne veze između Havane i Karakasa – od isporuka nafte iz Venecuele do sigurnosne i obavještajne podrške koju kubanski operativci pružaju predsjedniku Nikolasu Maduru (Nicolás Maduro). Upravo zbog toga se Venecuela u Washingtonu doživljava kao idealna polazna tačka za indirektan pritisak na Kubu.
Rubio, koji danas obavlja i dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost, ima i snažnu ličnu motivaciju. Njegovi roditelji, Mario i Orijales Rubio (Mario and Oriales Rubio), napustili su Kubu i emigrirali na Floridu tri godine prije komunističke revolucije 1959. godine. Izgradivši uspješnu karijeru u republikanskoj politici Floride, Rubio se profilisao kao neumoljivi protivnik Kastra, kojeg je nazivao „zlim i ubilačkim diktatorom“, te kao oštar kritičar svakog popuštanja prema Kubi.
Kao senator, kontinuirano je ukazivao na represiju i kršenja ljudskih prava na Kubi, protiveći se normalizaciji odnosa kakvu je pokušala provesti administracija predsjednika Baraka Obame (Barack Obama). Kandidaturu za predsjednika 2015. godine najavio je u „Kuli slobode“ u Majamiju, nekadašnjem centru za prihvat kubanskih izbjeglica. Tokom prvog Trampovog mandata, 2019. godine, Rubio je bio jedna od ključnih figura u neuspjelom pokušaju svrgavanja Madura.
Kubanska uloga
Sve je započelo ranim jutarnjim telefonskim pozivom koji je probudio Trampa. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Džon Bolton (John Bolton) obavijestio ga je o protestima u Venecueli, dezertiranju dijela vojske i informacijama da je Maduro sklonjen u vojnu bazu. Tramp je bio optimističan, ali se pobuna ubrzo raspala, djelimično zahvaljujući kubanskoj intervenciji.
Kubanski obavještajci su, prema američkim izvorima, unaprijed upozorili Madura na zavjeru, dok su njihovi operativci na terenu pomogli u gušenju pobune. Navodi se i da je kubanski avion bio u pripravnosti kako bi Madura prebacio u Havanu.
Rubio je tada na društvenim mrežama poručio:
. Jedini puč koji se dogodio bio je onaj koji je Kuba izvela kako bi podržala diktatora Madura.“
Iz te epizode, Rubio i drugi američki zvaničnici izvukli su jasan zaključak – Kuba je igrala presudnu ulogu u očuvanju Madurove vlasti, a ne samo lojalnost venecuelanskih generala. Time su dodatno potvrđene duboke veze između Havane i Karakasa, koje frustriraju američke administracije još od vremena predsjednika Dvajta D. Ajzenhauera (Dwight D. Eisenhower).
Kuba, zbog svoje geografske blizine Floridi, komunističke ideologije, historije Kubanske raketne krize i političke snage kubanske dijaspore u južnoj Floridi – koja broji više od dva miliona Kubanaca i Venecuelanaca, uglavnom republikanskih glasača – ima nesrazmjerno velik utjecaj na politiku Washingtona.
Gotovo sedam godina kasnije, Maduro je i dalje na vlasti, ali Rubio danas raspolaže znatno većom moći unutar Trampove administracije. Američka vojska gomila snage u blizini Venecuele, provodi napade na brodove optužene za krijumčarenje droge – bez javno iznesenih dokaza, što mnogi pravni stručnjaci smatraju nezakonitim – a nedavno je zaplijenjen i tanker s venecuelanskom naftom.
Strah od sukoba sa SAD: Venecuelanska vojska slabo pripremljena
Prema navodima zvaničnika, Tramp je prošlog mjeseca telefonom zatražio od Madura da se povuče s vlasti. Ove akcije nisu dobile odobrenje Kongresa, ali ih Tramp i Rubio predstavljaju kao dio borbe protiv narkotrafikinga. Istovremeno, tvrdolinijaši usmjereni protiv Kube u njima vide priliku za udar na Havanu.
Razgovor o vezama
Bivši kubanski disident Hoze Danijel Ferer (José Daniel Ferrer), koji je nakon izlaska iz zatvora pobjegao u SAD i sastao se s Rubiom, izjavio je da bi rušenje Madura „olakšalo pad režima u Havani, koji predstavlja matricu zla“. Tokom susreta u State Departmentu razgovarali su upravo o vezama između Venecuele i Kube.
Savremeno partnerstvo Havane i Karakasa potiče iz vremena Uga Čaveza (Hugo Chávez) i Fidela Kastra. Čavez, koji je došao na vlast 1999. godine nakon neuspjelog puča, bio je otvoreni Kastrovićev poštovalac. Venecuela je Kubi slala i do 100.000 barela subvencionirane nafte dnevno, što je bilo ključno za kubansku ekonomiju pod američkim sankcijama. Zauzvrat, Kuba je poslala hiljade vojnih i obavještajnih oficira koji su trenirali i nadzirali venecuelske sigurnosne strukture.
Danas je ta pomoć smanjena. Zbog sankcija uvedenih tokom Trampovog prvog mandata, koje je zadržala i administracija predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden), Venecuela Kubi isporučuje oko 27.000 barela nafte dnevno, prema podacima državne kompanije PDVSA. Broj kubanskih stručnjaka u Venecueli također je opao, ali Havana i dalje Madura vidi kao ključnog saveznika.
Venecuela odgovorila Trampu: To je kolonijalistička prijetnja
Kritičari, poput Benjamina Dž. Roudsa (Benjamin J. Rhodes), bivšeg Obaminog savjetnika za nacionalnu sigurnost, upozoravaju da je Rubijev pristup duboko ukorijenjen u politici promjene režima. Prema njegovim riječima, u političkim krugovima Miamija postoji uvjerenje da će „pad venecuelskog domina povući i kubanski“.
Rouds, međutim, upozorava na opasne posljedice takve strategije, ističući da bi Kuba prije mogla kolabirati i postati propala država nego ostvariti stabilnu tranziciju. Slične sumnje dijele i pojedini Trampovi saveznici, poput Stivena Banona (Stephen Bannon) i Takera Karlsona (Tucker Carlson), koji ovakvu politiku vide kao skupe i neuspješne pokušaje promjene režima.
Rušenje režima
Ipak, za Rubija ovo predstavlja priliku da ostvari dugogodišnju ambiciju – rušenje režima koji je, prema njegovom uvjerenju, uništio živote njegove porodice.
Uz vojni pritisak i ekonomske sankcije, on sada pokušava preko Venecuele postići ono što nije uspjelo ni 1961. ni 2019. godine – indirektno otvoriti put ka Kubi.
