U zadnje vrijeme, opet se aktuelizirala tema, i opet slušamo isto pitanje, “Koncesija Aerodroma Sarajevo – da ili ne?” I iskreno, tema najviše služi u dnevnopolitičke svrhe, jer jedni kao hoće da aerodrom ide u koncesiju, i kao samo što ga nisu dali, a drugi kao neće i ne daju.
Međutim, mene je nešto drugo tu zaintrigiralo, dok mi je finansijsko i menadžersko računovodstvo svježe u glavi od nedavnog ispita, a to je da na bazi finansijskih izvještaja aerodroma, te drugih dostupnih informacija, pokušam skloniti emocije i politiku u stranu, i da ovu priču spustim na ono što nikada ne laže, a to je matematika. Ne “šta ko misli”, nego šta kažu brojevi.
To znači da neću polaziti od toga ko je za, a ko protiv koncesije, nego od tri vrlo jednostavne stvari, koliko novca aerodrom realno generiše iz svog poslovanja, koliko mu novca treba za planirane investicije, i da li razliku može pokriti iz vlastitih izvora bez da se prezaduži ili izgubi kontrolu nad poslovanjem. Drugim riječima, gledat ću finansijski izvještaj aerodroma za 2024. godinu o novčanim tokovima i strukturu finansiranja, dostupne informacije o potrebnim ulaganjima, pa na osnovu tih brojki pokušati odgovoriti na pitanje da li aerodrom može sam finansirati svoj razvoj ili mu je za to zaista potrebna koncesija, jer to sam ne može da iznese.
Ima li aerodrom stvarni keš ili samo dobru statistiku?
Prva stvar koju ljudi često pomiješaju su dobit i gotovina, a to nije isto. Može firma imati dobit, a da nema keša. Na primjer, kompanija može da proda robu ili uslugu na odgođeno plaćanje, knjiži prihod i dobit u izvještaju, ali novac još mjesecima ne legne na račun, pa na papiru izgleda uspješno, a u stvarnosti nema čime platiti račune, i investicije. Zato se kod ovakvih odluka prvo gleda izvještaj o novčanim tokovima (cash flow), jer on razdvaja operacije, investicije i finansiranje. Tu se najbolje vidi koliko novca aerodrom stvarno generira iz osnovnog poslovanja i koliko može uložiti nazad u razvoj.
Kad uzmemo brojke za 2024. godinu, slika je prilično jasna. Aerodrom Sarajevo je u 2024. imao neto dobit od oko 21 milion KM. To je dobar rezultat, ali je važnije nešto drugo, a to je operational cash flow, jer investicije se ne plaćaju iz “dobiti na papiru”, nego iz novca.
U 2024. godini aerodrom je ostvario neto gotovinski tok od oko 28,7 miliona KM iz poslovnih aktivnosti, što znači da je iz svog redovnog poslovanja, kroz avijacijske i neavijacijske usluge, generisao stvarni novac, a ne samo “dobar rezultat na papiru”. U isto vrijeme, uloženo je oko 25,8 miliona KM u infrastrukturu, opremu i unapređenje kapaciteta, dakle u ono što direktno utiče na sigurnost, kvalitet usluge i budući rast, tj. što će u budućnosti generisati nove prohode. To znači da je aerodrom u istoj godini uspio sam finansirati ozbiljna ulaganja iz vlastitog poslovanja, i pritom ostati u plusu na gotovini.
Na kraju godine računi nisu bili “prazni”, već je ostala značajna novčana rezerva, dok je nivo zaduženosti i dalje nizak u odnosu na ukupnu vrijednost imovine i obim poslovanja, što nam kaže da se razvoj aerodroma trenutno ne gradi kroz dugove, nego na realnoj finansijskoj snazi.
Koliko je potrebno novca za ulaganja u budući razvoj?
Procjena Svjetske banke kaže da je investicijska potreba za narednih 30 godina iznosi oko 194 miliona eura. Tih oko 194 miliona eura ne odnosi se samo na “širenje”, nego i na redovno održavanje i modernizaciju postojeće infrastrukture, uključujući pistu, manevarske površine, sigurnosne sisteme i tehničke standarde.
Otprilike polovina treba da ide na proširenje terminala i kapaciteta, a druga polovina na to da aerodrom uopšte ostane funkcionalan, siguran i konkurentan u narednih 30 godina. Kad to rasporediš na 30 godina, koliko obično i ide koncesija, dobiješ prosjek od oko 6,5 miliona eura godišnje, ili 12 do 13 miliona KM godišnje.
Može li aerodrom sam finansirati potrebna ulaganja?
Da bismo na ovo pitanje odgovorili ozbiljno, a ne napamet, moramo pogledati likvidnosti, dug, isplativosti, povrat ulaganja, i otpornist sitema. Drugim riječima, ima li aerodrom novca, može li izdržati kredit ako zatreba, i da li se sve to dugoročno isplati, kakav je povrat, i koliko je sistem otporan ukoliko nešto krene po zlu.
