Osteoporoza je metabolička bolest koja uzrokuje smanjenje gustoće kostiju, čineći ih krhkim i podložnim prijelomima. Često se naziva i “tihom epidemijom”. Njezini učinci mogu biti ozbiljni i dugoročni, naročito za žene u postmenopauzi.
Osteoporoza je stanje koje karakterizira smanjenje koštane mase i promjene u strukturi kosti, što rezultira povećanom krhkosti i sklonosti prijelomima. Najčešće zahvata žene nakon menopauze, ali se može javiti i kod muškaraca i mlađih osoba, pogotovo ako postoje specifični rizični faktori.
Uzroci i rizični faktori
1. Hormonalne promjene
Hormoni imaju snažan regulatorni učinak na metabolizam kostiju, a poremećaji njihove ravnoteže mogu dovesti do ubrzanog gubitka koštane mase.
Estrogen
Nakon menopauze dolazi do smanjenja nivoa estrogena, hormona koji ima zaštitnu ulogu u očuvanju koštane mase. Manjak estrogena ubrzava razgradnju kosti, što povećava rizik od osteoporoze. Estrogen pomaže održavanju ravnoteže između stvaranja i razgradnje kostiju.
Estrogen je glavni ženski spolni hormon koji ima višestruke učinke na organizam, uključujući i zaštitu koštanog tkiva. Estrogen inhibira aktivnost osteoklasta – ćelija odgovornih za razgradnju kostiju – te potiče rad osteoblasta – ćelija koje izgrađuju novu kost.
Tokom reproduktivne dobi, ravnoteža između razgradnje i izgradnje kosti uglavnom je očuvana. Međutim, s dolaskom menopauze, nivo estrogena naglo opada. Taj pad hormona uzrokuje ubrzanu razgradnju kosti i smanjenu sposobnost tijela da formira novu koštanu masu. U prvim godinama nakon menopauze, žene mogu izgubiti i do 20 posto svoje koštane mase, što znatno povećava rizik od prijeloma.
Testosteron i osteoporoza kod muškaraca
Iako se osteoporoza često percipira kao bolest žena, ona značajno pogađa i muškarce, naročito u starijoj dobi. Glavni muški spolni hormon – testosteron – također ima zaštitnu ulogu u očuvanju koštane mase.
Kod muškaraca proces hormonskog starenja odvija se sporije i postepenije nego kod žena. S godinama dolazi do pada nivoa testosterona, što može rezultirati smanjenjem mineralne gustoće kosti. Iako se gubitak koštane mase kod muškaraca razvija sporije, on često ostaje neprepoznat sve dok ne dođe do prijeloma, jer se osteoporoza kod muškaraca rjeđe dijagnosticira na vrijeme.
Uloga paratireoidnog hormona (PTH)
Paratireoidni hormon izlučuju paratireoidne žlijezde i on regulira nivo kalcija u krvi. Kada nivo kalcija padne, PTH se povećava kako bi mobilizirao kalcij iz kostiju u krvotok. Dugoročno povišeni nivoi ovog hormona hiperparatireoidizam mogu dovesti do značajnog gubitka koštane mase jer se kosti koriste kao “rezervoar” kalcija. Ovo stanje predstavlja značajan rizik za razvoj osteoporoze.
Kortizol
Kortizol, poznat kao hormon stresa, ima višestruke negativne učinke na koštano tkivo kada je njegov nivo hronično povišen. U slučajevima dugotrajne terapije kortikosteroidima, kao i kod endokrinog poremećaja poput Cushingove bolesti, dolazi do inhibicije stvaranja nove kosti i stimulacije razgradnje već postojeće.
Hormon rasta
Nedostatak hormona rasta povezan je s nižom mineralizacijom kostiju i povećanim rizikom od osteopenije i osteoporoze.
2. Nedostatak kalcija i vitamina D
Kalcij je ključan za izgradnju i očuvanje kostiju. Vitamin D pomaže u apsorpciji kalcija iz hrane. Nedostatak oba nutrijenta može dovesti do smanjenja koštane mase.
Kalcij čini osnovnu strukturalnu komponentu kostiju i zuba. Više od 99 posto ukupnog kalcija u tijelu pohranjeno je u kostima, gdje daje čvrstoću i strukturu.
Kosti se stalno obnavljaju kroz proces koji se naziva remodeliranje – stari koštani materijal se razgrađuje, a novi izgrađuje. Ako u prehrani nema dovoljno kalcija, tijelo će ga izvući iz kostiju kako bi održalo stabilan nivo kalcija u krvi, jer je kalcij također potreban za rad srca, mišića i nervnog sistema. Taj proces, ako traje dugo, dovodi do gubitka koštane mase i povećanog rizika od osteoporoze.
3. Nedovoljna tjelesna aktivnost
Redovna tjelesna aktivnost, naročito vježbe s opterećenjem poput hodanja, trčanja i vježbi snage, potiče stvaranje novih koštanih ćelija i povećava gustoću kostiju.
Kosti su dinamično tkivo koje se stalno mijenja – procesima izgradnje (formacije) i razgradnje (resorpcije) i reagiraju na mehanička opterećenja. Kada se kosti redovno opterećuju kroz pokret i težinu vlastitog tijela, potiče se aktivnost osteoblasta – ćelija odgovornih za izgradnju kosti. To je mehanička stimulacija kostiju.
Pokreti poput hodanja, trčanja, dizanja utega su aktivnosti koje potiču jačanje kostiju. Suprotno tome, dugotrajna fizička neaktivnost dovodi do smanjenja koštane mase i snage, povećavajući rizik od osteoporoze i prijeloma.
Posebno su ugrožene osobe koje provode većinu dana sjedeći ili ležeći, ne vježbaju, imaju dugotrajne zdravstvene probleme koji ograničavaju kretanje, oporavljaju se od bolesti, operacija ili su imobilizirane.
Već nakon nekoliko sedmica smanjene aktivnosti može doći do značajnog gubitka koštane mase.
4. Pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola
Pušenje smanjuje protok krvi u kostima, dok alkohol negativno utječe na proizvodnju novih koštanih stanica, što može ubrzati gubitak koštane mase.
5. Genetski faktori
Obiteljska povijest osteoporoze može povećati rizik od razvoja ove bolesti. Osobe s roditeljima koji su imali osteoporozu ili prijelome kostiju imaju veće šanse za razvoj iste bolesti.
Simptomi osteoporoze
Osteoporoza se često naziva “tihom bolešću” jer u početnim fazama ne uzrokuje bolove. Kako bolest napreduje, mogu se javiti sljedeći simptomi: bol u leđima koja je često uzrokovana kompresijskim prijelomima kralježaka, gubitak visine zbog kompresije kralježaka i promjena u držanju, pogrbljeno držanje zbog deformacija kralježnice, sklonost prijelomima.
Dijagnoza osteoporoze postavlja se na temelju:
Anamneze: Pregled porodične historije i ličnih rizičnih faktora.
Fizičkog pregleda: Procjena držanja, visine i mogućih deformacija.
Mjerenja gustoće kostiju (DXA skeniranje)
Laboratorijskih testova: Mjerenje razine kalcija, vitamina D i drugih parametara.
Liječenje osteoporoze
Farmakološko liječenje koje preporučuje liječnik s obzirom na simptome i nalaze.
Nefarmakološko liječenje: tjelesna aktivnost (redovne vježbe poput hodanja i vježbi snage), prehrana bogata kalcijem i vitaminom D (konzumacija mliječnih proizvoda, zelenog povrća i ribe), izbjegavanje pušenja i prekomjernog konzumiranja alkohola.
Osteoporoza je ozbiljna bolest koja može značajno utjecati na kvalitet života. Međutim, pravovremenim prepoznavanjem rizičnih faktora, redovnom tjelesnom aktivnošću, uravnoteženom prehranom i, prema potrebi, farmakološkim liječenjem, moguće je usporiti ili spriječiti njen razvoj.
