I dok neki građani mjesečno zarađuju i nekoliko hiljada eura, drugi žive s jedva nekoliko stotina.
Na samom vrhu liste nalazi se Švicarska, gdje prosječna mjesečna neto plata prelazi iznos od 4.500 eura. Iza nje slijede Luksemburg, Danska, Norveška i Island, zemlje koje su poznate po visokom standardu, razvijenoj ekonomiji i stabilnim socijalnim sistemima. Međutim, visoke plaće u tim zemljama često prate i visoki troškovi života, pa tako npr. stanovanje, zdravstvo i osnovne potrepštine u gradovima poput Ciriha, Osla ili Kopenhagena dostižu cijene koje prosječnom Balkancu djeluju gotovo nevjerovatno, prenosi Radiosarajevo.
S druge strane, u nekim dijelovima jugoistočne i istočne Europe situacija je znatno drugačija. U Moldaviji, Ukrajini, Albaniji, na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji prosječne neto plaće kreću se između 350 i 450 eura mjesečno. Ove brojke ukazuju na nizak životni standard, ali i niže troškove osnovnih životnih potreba, što donekle ublažava razliku. Ipak, mnogi iz ovih zemalja odlaze u zapadnu Europu u potrazi za boljim prihodima, stabilnijim uslovima rada i većom sigurnošću.
Prema podacima koji su predstavljeni, godišnji prosjek plata u Europi iznosi nešto više od 28.000 eura, ali je očito da većina zemalja daleko zaostaje za ovom brojkom. Dok građani bogatijih zemalja imaju mogućnost štednje, ulaganja i udobnijeg života, oni u manje razvijenim državama često se bore s osnovnim egzistencijalnim pitanjima.
Važno je, ipak, naglasiti da visina plaće ne odražava uvijek stvarnu kupovnu moć. U nekim slučajevima, i manji iznos može značiti više ako su troškovi stanovanja, hrane i komunalnih usluga niži. Zbog toga mnogi prilikom preseljenja ne gledaju samo iznos koji će dobijati, već i koliko će ih zapravo koštati život u novom okruženju.
Na kraju, plata jeste važan, ali ne i jedini pokazatelj kvaliteta života. Ekonomska stabilnost, sigurnost, dostupnost zdravstvene njege, obrazovanja i socijalne zaštite također čine ključne faktore koji određuju gdje se u Europi zaista “n0ajbolje živi”.
