Virus se sedmicama širio neopaženo u dijelu svijeta gdje građanski rat gotovo onemogućuje učinkovitu kontrolu epidemije, a pritom je riječ o rijetkoj vrsti ebole za koju postoji znatno manje alata i metoda liječenja. Ova varijanta virusa ubija otprilike trećinu zaraženih.
Nalazimo se u ključnom trenutku epidemije: još uvijek nije jasno koliko se daleko virus proširio, ali već sada postoji gotovo 250 sumnjivih slučajeva i oko 80 umrlih.
Većina epidemija ebole ostane relativno ograničena, no stručnjake i dalje progoni sjećanje na katastrofalnu epidemiju iz razdoblja 2014. – 2016. Tada je u zapadnoj Africi zaraženo čak 28.600 ljudi, što je najveća epidemija ebole u povijesti.
Proglašenje međunarodne javnozdravstvene izvanredne situacije od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ne znači da se svijet nalazi na početku pandemije nalik covidu.
Globalni rizik od ebole i dalje je vrlo malen. Čak i tijekom epidemije 2014. – 2016. u Ujedinjenom Kraljevstvu zabilježena su samo tri slučaja, i to među zdravstvenim radnicima koji su volontirali u Africi.
„No sama odluka pokazuje da je situacija dovoljno složena da zahtijeva međunarodnu koordinaciju“, kaže dr. Amanda Rojek iz Instituta za pandemijske znanosti Sveučilišta Oxford.
I dalje postoji ozbiljna prijetnja za susjedne zemlje poput Ugande, Južnog Sudana i Ruande, koje se smatraju visokorizičnima zbog intenzivne trgovine i putničkih veza s Kongom.
U Ugandi su već potvrđena dva slučaja zaraze, a jedna je osoba umrla.
Što je ebola i kakvi su joj simptomi?
Ebola je iznimno teška i smrtonosna bolest, premda srećom rijetka. Virusi ebole prirodno cirkuliraju među životinjama – ponajviše voćnim šišmišima – no ljudi se mogu zaraziti ako dođu u bliski kontakt sa zaraženim životinjama ili njihovim tjelesnim tekućinama.
Ovu epidemiju uzrokuje soj Bundibugyo, jedna od triju poznatih vrsta ebole koje izazivaju epidemije, ali i jedna od najmanje istraženih.
Bundibugyo je dosad izazvao samo dvije epidemije – 2007. i 2012. godine – tijekom kojih je umrlo oko 30 posto zaraženih.
Upravo taj soj predstavlja niz ozbiljnih problema. Za Bundibugyo ne postoje odobrena cjepiva ni lijekovi, za razliku od nekih drugih vrsta ebole, iako su određeni eksperimentalni tretmani u razvoju.
Problem predstavljaju i testovi, koji zasad ne daju pouzdane rezultate. Prvi nalazi tijekom ove epidemije bili su negativni na ebolu, pa su tek sofisticiranije laboratorijske analize potvrdile da je riječ upravo o soju Bundibugyo.
„To je jedan od najvećih razloga za zabrinutost u ovoj epidemiji“, upozorava profesorica Trudie Lang sa Sveučilišta Oxford.
Simptomi se obično pojavljuju između dva i 21 dana nakon zaraze.
U početku bolest nalikuje gripi – pojavljuju se temperatura, glavobolja i iscrpljenost. No kako bolest napreduje, dolazi do povraćanja, proljeva i zatajenja organa. Kod nekih pacijenata pojavljuju se unutarnja i vanjska krvarenja.
Budući da ne postoje odobreni lijekovi usmjereni baš na Bundibugyo, liječenje se svodi na tzv. potporu organizmu: ublažavanje bolova, liječenje drugih infekcija, nadoknadu tekućine i pravilnu prehranu. Rana medicinska skrb značajno povećava šanse za preživljavanje.
Ebola se širi putem zaraženih tjelesnih tekućina, poput krvi ili povraćanja, no prijenos se obično ne događa prije pojave simptoma.
Prvi poznati slučaj bila je medicinska sestra kod koje su se simptomi pojavili 24. travnja. Trebala su gotovo tri tjedna da vlasti potvrde kako je riječ o epidemiji.
„Virus se već tjednima nekontrolirano širi, a epidemija je otkrivena vrlo kasno, što je ozbiljno zabrinjavajuće“, rekla je dr. Anne Cori s Imperial Collegea u Londonu.
To znači da zdravstvene službe zaostaju u pokušaju suzbijanja zaraze, a WHO upozorava kako sve upućuje na „potencijalno mnogo veću epidemiju od one koja je trenutačno registrirana“.
Ratom razoreni dio Konga
Glavna strategija sada je brzo identificirati zaražene osobe i utvrditi s kim su bile u kontaktu.
Istodobno će se pokušati spriječiti širenje ebole kroz bolnice i centre za liječenje, gdje se pacijenti nalaze u najzaraznijoj fazi bolesti. Velik izazov predstavljat će i siguran pokop umrlih, jer tijela preminulih i dalje ostaju zarazna.
Situaciju dodatno otežava činjenica da se epidemija odvija u ratom razorenom dijelu DR Konga, gdje je više od 250 tisuća ljudi raseljeno iz svojih domova.
„Mnoga pogođena područja rudarski su gradovi s izrazito pokretnim stanovništvom. Ljudi stalno migriraju između zajednica i prelaze granice, što značajno povećava rizik širenja virusa“, kaže Lang.
Ipak, Demokratska Republika Kongo ima veliko iskustvo u borbi protiv ebole, a odgovor zdravstvenih vlasti danas je „neusporedivo snažniji nego prije deset godina“, smatra dr. Daniela Manno s Londonske škole higijene i tropske medicine.
Hoće li epidemija biti brzo stavljena pod kontrolu ili će prerasti u katastrofu kakvu je svijet gledao prije desetak godina, ovisit će o reakciji upravo u ovim trenucima.
Zaraženi i Amerikanci?
Vjeruje se i da je nekoliko Amerikanaca koji se trenutno nalaze u Demokratskoj Republici Kongo bilo izloženo sumnjivim slučajevima u najnovijoj epidemiji ebole u zemlji, a za nekoliko njih se smatra da su bili izloženi visokorizičnim slučajevima, izvijestio je američki zdravstveni i medicinski portal STAT News.
Barem jedna od tih osoba možda je razvila simptome, navodi se u izvješću.
Još nema rezultata testova za te osobe, ali američka vlada navodno pokušava organizirati njihov transfer iz DR Konga na mjesto gdje mogu biti sigurno stavljeni u karantenu i liječeni ako se zaraze, prema izvješću STAT-a.
Reuters nije mogao odmah potvrditi izvješće.
