Mogu li, prije odlaska na posao, ostaviti brige i probleme kod kuće i pomagati građanima ne razmišljajući o sebi i porodici? Da li ih je strah zagrliti djecu kada se vrate kući? Jedan radni dan Nihade Kulovac, glavne medicinske sestre u Domu zdravlja opštine Vogošća, pokazuje koliko su se medicinski radnici morali prilagoditi uslovima rada u doba pandemije.
“Znate, krenete ujutro od kuće, oblačite se, spremte se, pakujete, dezinfikujte se čak i na polasku samom. I uvijek je taj stres i pritisak negdje u glavi, da li smo gdje mogli pokupiti nešto od infekta, da li smo mogli to dnijeti kući svojim najbližim i onda sam nerijetko, pogotovo na samom početku bila u situaciji da sjednem i bukvalno u momemntu uzmem kćerkicu, privučem k sebi da je grlim, ljubim, jer nisam sigurna da li ću stra to moći“, priča Kulovac koja kao i njene mnoge kolege u Bosni i Hercegovini je na prvoj liniji odbrane od korona virusa.
“A onda u drugom momentu dođem u situaciju da je bukvalno guram od sebe jer se bojim da možda nisam nešto donijela“, nastavlja svoju ispovijest glavna medicinska sestra u Domu zdravlja u Vogošći.
Kaže kako je bilo momenata kada samo krene plakati pa je starija kćerka pita zašto plače, ali “ne možeš objasniti djetetu“. Sutra novi dan, “nabacite osmjeh na lice“, priča Kulovac i nastavlja “svoje probleme ostavite na kapiji i idete na posao“.
Ističe kako je teško provesti jedan dan u odjelu, posebno kada morate stavit kapu, masku, vezir preko toga, znači, kako kaže, “bukvalno morate biti upakovani“.
Opširnije u prilogu Radija Slobodne Evrope.
