Dok većina ljudi noću posmatra zvijezde samo kao daleke tačke svjetlosti, Vahida Velić iz Mrkonjić-Grada danas učestvuje u misijama koje čovječanstvo vode upravo prema njima.
Iz grada na zapadu Bosne i Hercegovine njen put vodio je do Evropske svemirske agencije, gdje radi rame uz rame s astronautima i timovima koji pripremaju novu eru istraživanja svemira. U svijetu preciznih komandi, kontrolnih centara i misija prema Mjesecu, ime mlade naučnice iz BiH sve češće se nalazi među ljudima koji oblikuju budućnost svemirskih letova.
Velić je dio međunarodnog tima koji učestvuje u pripremi astronauta za savremene svemirske misije, uključujući i program Artemis, jedan od najznačajnijih projekata u novijoj historiji istraživanja svemira, a u razgovoru za „Avaz“ opisala je svoj životni put.
Korak dalje
Kako je izgledao Vaš put od Mrkonjić-Grada do rada na svemirskim projektima? Da li ste ikada sumnjali u svoj uspjeh?
– Rođena sam u Mrkonjić-Gradu, a odrasla u Donjem Vakufu i taj spoj dva manja bosanska grada snažno je oblikovao moj pogled na život, rad i uspjeh. Odrastanje u okruženju s ograničenim mogućnostima gdje stvari ne dolaze same od sebe, naučilo me upornosti, strpljenju i vjeri u znanje kao jedini siguran put naprijed. Kao dijete sam nekad govorila da želim biti astronaut, ali mi se to činilo toliko nedostižnim da je to zapravo bio odgovor na pitanje šta bih bila kad bih mogla postati bilo šta.
Iako je rad na svemirskim projektima bilo nešto o čemu sam maštala, put nije bio unaprijed planiran niti jednostavan, vodio je kroz obrazovanje, brojna volontiranja, odlazak iz zemlje, međunarodna okruženja i stalno dokazivanje. Upravo zbog sredine u kojoj sam odrasla naučila sam da cijenim svaku priliku i da sumnje prihvatim kao dio procesa. Svakako da je bilo trenutaka kada sam preispitivala svoj put, ali upravo su me te sumnje tjerale da budem bolja, preciznija i hrabrija. Zahvaljujući tom procesu sam shvatila da porijeklo ne ograničava granice onoga što možete ostvariti – ono ih zapravo proširuje.
ad
Kada ste prvi put shvatili da želite karijeru u nauci i inžinjerstvu?
– Interes za nauku i inžinjerstvo sam imala od ranog djetinjstva, ali sam o inžinjerstvu počela ozbiljno razmišljati tokom školovanja, kada sam shvatila da me zapravo najviše privlači razumijevanje kako stvari funkcionišu i kako se mogu unaprijediti. Posebno me je motivirala ideja da kroz mašinsko i biomedicinsko inžinjerstvo mogu raditi na rješenjima koja direktno mogu doprinijeti poboljšanju kvaliteta života i zdravlja čovjeka.
Koliko je studij mašinstva u Sarajevu oblikovao Vašu karijeru? Koje vještine su danas ključne za uspjeh u ovim oblastima?
– Studij mašinstva u Sarajevu dao mi je vrlo dobre i čvrste temelje – naučio me inžinjerskom načinu razmišljanja, osnovama struke i radnoj disciplini koja je neophodna u tehničkim oblastima. Međutim, vrlo brzo sam shvatila da fakultet sam po sebi nije dovoljan ako neko teži graditi karijeru ka zahtjevnijim ulogama ili razvijati dinamičnu karijeru.
Veliki dio znanja, vještina i samopouzdanja dolazi kroz samostalan rad, dodatno učenje, volontiranja i spremnost da se izađe iz okvira obaveznih kurseva. Upravo ta kombinacija dobrih akademskih temelja i lične inicijative pravi razliku između prosječne karijere i one koja vas odvede korak dalje.
Sumnje su je tjerale da bude bolja, preciznija i hrabrija. Screenshot
Kako izgleda jedan Vaš radni dan i koliko je stresan posao kojim se bavite?
– Moj posao danas je vrlo dinamičan. Zbog više uloga koje imam u sklopu trenutnog radnog mjesta, kao instruktor i član tima za kontrolu leta, nijedan radni dan nije isti kao prethodni. Ipak, na kraju dana, osjećaj da ste barem malim dijelom doprinijeli budućoj misiji ili rješavanju određenog problema dok sjedite kao član tima za kontrolu leta zaista je ispunjavajući.
Svakako, rad u okruženju koje direktno učestvuje u pripremi svemirskih misija je vrlo zahtjevan. Radi se o poslu u kojem nema puno prostora za greške – svaki detalj, svaka odluka i svaka procedura mogu imati direktan utjecaj na uspjeh eksperimenta i tako utjecati na ispunjavanje ciljeva misije. To podrazumijeva visok nivo odgovornosti, stalnu koncentraciju i spremnost da se reaguje brzo i precizno.
Istovremeno, radimo u međunarodnim timovima i pod vremenskim pritiskom, što zahtijeva dobru komunikaciju, fleksibilnost i timski duh. Uprkos svemu, osjećaj da ste dio nečega većeg i da vaš rad konkretno doprinosi pripremi i izvođenju svemirskih misija čini sav taj izazov vrijednim i vrlo ispunjavajućim.
Šta konkretno podrazumijeva rad s astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici? Ako možete malo ispričati i o Vašoj povezanosti s misijom Artemis II?
– U okviru ISS programa kao član tima za kontrolu leta u poziciji EUROCOM, direktno pružam podršku izvođenju ESA eksperimenata na Međunarodnoj svemirskoj stanici, što podrazumijeva komunikaciju s astronautima, praćenje toka eksperimenata i koordinaciju s ostatkom tima u kontroli leta. Osim toga, EUROCOM ima zadatak da prati dobrobit (well-being) astronauta tokom misije i da djeluje kao njihov predstavnik prema ostatku tima u kontroli leta, ali je ujedno i ‘oči i uši’ doktora na Zemlji, što znači da aktivno posmatra stanje posade, posebno ESA astronauta, te njihovo opterećenje i svakodnevne aktivnosti i osigurava da se sve informacije vezane za zdravlje i rad astronauta pravovremeno i jasno prenesu medicinskom timu.
U sklopu uloge instruktora učestvujem u obuci astronauta, ali i drugih članova tima za kontrolu leta, kako bi svi bili spremni za nominalne i neplanirane situacije tokom misije. Također, učestvujem u razvoju procedura i pružanju podrške tokom simulacija i stvarnih operacija.
Što se tiče misije Artemis II, moj rad je bio fokusiran na testiranje i pripremu aplikacije koju astronauti koriste za praćenje dnevnog unosa hrane, pića i lijekova, popunjavanje zdravstvenih upitnika te komunikaciju sa svojim doktorima na Zemlji. Cilj je bio osigurati da je sistem pouzdan, jednostavan za korištenje i prilagođen realnim uslovima misije.
Najveći izazov
Koji je najuzbudljiviji dio posla i šta Vam je bio najveći profesionalni izazov do sada?
– Najuzbudljiviji dio tog posla je činjenica da rad koji radite ima vrlo konkretnu svrhu – svaki detalj, analiza ili odluka direktno utječe na uspjeh sistema/eksperimenta koji će raditi u ekstremnim uslovima, daleko od Zemlje. Posebno me motiviše saradnja s ljudima iz različitih zemalja i disciplina, jer se upravo na tim spojevima rađaju najbolja rješenja.
Moj najveći profesionalni izazov do sada bio je prelazak iz akademskog i lokalnog okruženja u visoko konkurentan međunarodni sektor, gdje se očekuje ne samo tehničko znanje nego i samostalnost, odgovornost i stalna spremnost na učenje. Bilo je trenutaka kada sam istovremeno morala savladavati nove tehničke oblasti, prilagođavati se drugačijoj profesionalnoj kulturi i dokazivati svoje mjesto u timu. Upravo ti izazovi su me najviše oblikovali – naučili su me da ostanem smirena pod pritiskom, da tražim pomoć kada je potrebno i da vjerujem u znanje i iskustvo koje gradim korak po korak.
Šta biste poručili mladima iz BiH koji žele karijeru u nauci ili svemirskoj industriji?
– Mladima u Bosni i Hercegovini poručila bih da ne potcjenjuju ni sebe ni svoje okruženje. Čak i ako vam se u početku čini da su karijere u nauci, inžinjerstvu ili svemirskim tehnologijama ‘rezervisane za neke druge’, važno je znati da takav put jeste zahtjevan, ali je moguć.
Fokusirajte se na znanje, budite radoznali, tražite prilike van formalnog obrazovanja kroz projekte, volontiranje, razmjene i međunarodne programe, i nemojte se bojati izaći iz zone komfora. Put možda neće biti linearan, ali svaki korak se na kraju pokaže važnim. Ako bih morala izdvojiti jednu ključnu osobinu potrebnu za rad u kompleksnim i zahtjevnim sistemima poput ESA-e, to bi bila upornost, u kombinaciji s otvorenošću za učenje. Rad u ovakvom okruženju stalno vas stavlja pred nove izazove, nepoznate situacije i visoke standarde. Niko ne zna sve unaprijed, ali spremnost da učite, da prihvatite odgovornost i da ostanete posvećeni čak i kada je teško, pravi je temelj za dugoročan uspjeh.
Profesionalni razvoj
Gdje vidite sebe u narednih 5-10 godina?
– U narednih 5-10 godina vidim sebe kao afirmisanog stručnjaka u svemirskoj industriji, uključenog u tehnički zahtjevne projekte, ali i u ulogama koje nose veću odgovornost i podrazumijevaju aktivno učešće u strateškom razvoju projekata. Voljela bih se profesionalno razvijati kroz vodeće i mentorske uloge u međunarodnim timovima, ali i aktivno biti dio procesa osnivanja svemirske agencije u Bosni i Hercegovini te njenog budućeg pridruživanja Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA). Istovremeno, važno mi je da znanje i iskustvo koje sam stekla mogu prenositi drugima, posebno mladima iz sredina sličnih onoj iz koje dolazim, i na taj način dati dugoročan doprinos razvoju nauke i inženjerstva u Bosni i Hercegovini.
Povezanost sa svemirom
Koliko smo blizu stalnih misija na Mjesec ili Mars? Kada sudjelujete u tim misijama imate li i Vi želju da odete u svemir?
– Stalne misije na Mjesec su nam danas znatno bliže nego misije na Mars. Povratak ljudi na Mjesec kroz programe poput Artemis imaju za cilj uspostavljanja dugoročnog prisustva, infrastrukture i naučnih baza u narednoj deceniji. Mars je, s druge strane, mnogo veći tehnički i ljudski izazov – ne toliko pitanje da li možemo stići tamo, već kada to možemo učiniti sigurno i održivo. Realno je očekivati prve ljudske misije ka Marsu tek nakon što se iskustvo sa dugotrajnim boravkom na Mjesecu dodatno učvrsti.
Kada radite na takvim misijama, teško je ne osjetiti ličnu povezanost sa svemirom i zapitati se kako bi bilo otići tamo. Kao dijete sam maštala o tome da budem astronaut, ali danas tu želju posmatram zrelije. Svoj doprinos svemirskim misijama vidim kao dio kolektivnog inžinjerskog rada koji zajedno omogućava realizaciju ovako složenih poduhvata. Ako bih ikada imala priliku otići u svemir, to bi bila izuzetna čast, ali i bez toga osjećam veliko ispunjenje znajući da sam dio procesa koji pomjera granice ljudskog prisustva izvan Zemlje.
