Strahovi od eskalacije rata između Izraela i Hamasa porasli su ispaljivanjem projektila i minobacača s libanonskog i sirijskog teritorija, a sukob bi se mogao proširiti diljem Bliskog istoka pod novom iranskom “Osovinom otpora”, smatraju analitičari američkog think-tanka The Soufan Center.
U znak solidarnost s ofenzivom palestinskog Hamasa, proiranski Hezbolah otvorio je vatru iz juga Libanona, na što je Izrael odgovorio bombardiranjem prekograničnih sela.
Borba na jugu oko Pojasa Gaze probudila je sjećanja na krvavu bitku iz 2006. godine u kojoj je poginulo 1100 Libanonaca, kao i na 1982. kada je Izrael napao Libanon i opkolio Bejrut.
“S ciljem da se Izraelci zarobe sa svih strana, Hamas je pozvao Palestince na Zapadnoj obali da se izravno suoče s izraelskim vojnicima koji su ondje raspoređeni”, primjećuje međunarodna sigurnosna think-tank The Soufan Center i napominje kako bi sukobi duž izraelske sjeverne granice tek mogli eskalirati.
Izraelu bi to predstavljalo rat na dva fronta.
“Istodobno vođenje velikih zračnih i kopnenih ofenziva u Gazi i Libanonu bio bi težak izazov za izraelsku vladu”, kaže analitičar Atlantic Councila Nicholas Blanford. Zračne snage same po sebi ne bi bile dovoljne da zadrže bilo kakav napad, objašnjava. Izrael bi trebao rasporediti značajne kopnene snage kako bi potisnuo borce Hezbollaha duboko natrag u Libanon. A to bi vjerojatno izazvalo široku odmazdu.
“Rat s Hezbollahom postao bi regionalni s otvaranjem sirijske fronte i mogućnošću napada iz Iraka, Jemena, pa čak i Irana”, dodaje.
Islamska religija gorko je podijeljena između šiitskih i sunitskih dogmi i tek će se vidjeti koliko su dvije frakcije spremne udružiti snage oko Gaze.
Ali Washington je dovoljno zabrinut da rasporedi nosač zrakoplova na nuklearni pogon u istočni Mediteran kao otvoreno upozorenje Iranu i Hezbollahu da se ne miješaju.
“Da budem jasan, nismo pomaknuli nosač zbog Hamasa”, izjavio je američki ministar obrane Lloyd Austin. “Premjestili smo nosač kako bismo poslali jasnu poruku odvraćanja drugim državama ili nedržavnim akterima koji bi mogli nastojati proširiti ovaj rat.”
Učinkovitost ovog odvraćanja tek treba utvrditi.
“Iranski zastupnici odbili su pokleknuti, a šiitske milicije koje podržava Iran u Iraku i pokret Houthi u Jemenu prijetile su da će ciljati američke interese raketama i bespilotnim letjelicama ako Sjedinjene Države interveniraju”, primjećuje Soufan Center. “Takozvana “osovina otpora”, predvođena Iranom, ostaje u namjeri postavljanja vlastitih crvenih linija, koje bi, ako bi se prešle, izazvale eskalaciju koja bi gotovo sigurno uvukla cijelu regiju u sukob.”
Glasnogovornik Hezbolaha ovaj je tjedan detaljno opisao te crvene linije: “Ako Izrael napadne Gazu i odsiječe glavu Hamasu ili uništi stanovništvo, ako dođe do novog prisilnog egzodusa Palestinaca sa svoje zemlje, ako sveta vjerska mjesta u Palestini budu pogođena.”
Glasnogovornik je dodao da je “status quo” pri kraju. “Neka Izrael i Sjedinjene Države to shvate! Ako Izrael nastavi svoju politiku spaljene zemlje, to će ubrzati otvaranje fronte u Libanonu.”
Osovina otpora
“Posljednjih mjeseci bilo je govora o ‘ujedinjenju frontova‘, što znači bližu suradnju između protuizraelskih skupina kao što su Hezbollah u Libanonu, Hamas i Palestinski islamski džihad (PIJ), zajedno s bezbroj drugih grupa iz Irana koje su podržavane u Siriji, Iraku i Jemenu,” napominje Blanford. “Stoga bi bilo teško za Hezbollah da se jednostavno povuče i ne učini ništa dok Izrael vodi svoju veliku ofenzivu protiv Hamasa u Gazi.”
Isto smatra i član Atlantskog vijeća David Daoud.
“Hamas je odavno prestao biti usamljena militantna organizacija”, piše on. “Od 2018. skupina službeno djeluje kao prva među jednakima dvanaestočlane Združene operativne sobe frakcija Palestinskog otpora. Šire gledano, od 1990-ih Hamas se postupno integrirao u Osovinu otpora koju predvodi Iran, regionalnu mrežu antiizraelskih političkih stranaka i militantnih skupina.”
On vjeruje da je Hezbolah iskoristio ovaj labavi okvir za obuku i opremanje svojih “partnera” u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali.
“Bilo da radi izravno s iranskom Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC) ili zasebno po njezinom nalogu, Hezbollah je uložio znatne napore u novačenje sredstava unutar Izraela — među arapskim Izraelcima i Palestincima — kako bi prikupio obavještajne podatke i uspostavio ćelije spavača unutar Izraela za planiranje terorističkih napada, “, dodaje Daoud. “Ovdje su se Hezbolahove veze s libanonskim i arapsko-izraelskim kriminalnim mrežama pokazale neprocjenjivima.”
U konačnici, Hezbolah će vjerojatno biti usmjeren iz Irana. Na kraju krajeva, to je glavna šiitska sila koja djeluje na Bliskom istoku.
“Malo je vjerojatno da će Teheran htjeti potratiti Hezbolah u uzaludnom ratu s Izraelom u punoj mjeri radi podrške Hamasu”, kaže Blanford. “Rizik leži u tome što se Hezbolah možda osjeća prisiljenim podići svoj operativni tempo bliže pragu kako se rat u Gazi intenzivira, a uništavanje i gubitak života rastu.”
Što slijedi?
Libanonski privremeni premijer Najib Mikati kaže da mu je prioritet održavanje stabilnosti, no njegova vlada i nacionalne institucije gotovo su se urušile pod ekonomskim pritiscima, korupcijom i unutarnjim sukobima.
“S obzirom na slabost libanonske vlade pred moćnim Hezbolahom, malo je toga što država može učiniti da održi stabilnost na jugu svoje zemlje”, kaže Blanford.
Ali analitičar Atlantskog vijeća kaže da bi se Hezbolah “suočio s udarcima” ako bi Izrael krenuo protiv njega silom. “Libanon bi pao u još veću bijedu, a vjerojatno bi došlo do snažnog otpora protiv Hezbolaha, uključujući i njegovu šiitsku biračku jedinicu”, dodaje.
Umjesto toga, iranski posrednik će vjerojatno povećati pritisak na Izrael duž Plave linije – UN-ove granice između Izraela i Libanona – bez upuštanja u totalni rat. To uključuje održavanje “statusa quo” uz sporadične raketne i minobacačke napade na izraelska naselja na okupiranom području.
“Najvjerojatniji scenarij je da će Hezbolah nastaviti dopuštati palestinskim militantima da se uključe u ograničeno uznemiravanje Izraela iz Libanona,” dodaje Daoud, “držeći IDF djelomično usredotočen na sjevernu granicu i pridonoseći tako militantnim ratnim naporima u Gazi.”
Rizici od rata, međutim, ostaju visoki: “Ako bi Hezbolah pretjerao, to bi moglo pokrenuti nenamjerni ciklus eskalacije”, kaže Blanford.
Ali koncept “prekoračenja” također se odnosi na Izrael.
Pogotovo ako bi ciljao na Hezbolahov arsenal raketa i projektila.
Blanford upozorava da bi to Hezbolahu vjerojatno predstavljalo scenarij “iskoristi ih ili ih izgubi” – što bi izazvalo masovni raketni napad na ciljeve diljem Izraela.
“Takav bi potez jamčio sveopći rat”, zaključuje.
