BiH je od zemlje koja je izvozila struju i ostvarivala značajan profit, pretvorena u uvoznika električne energije, koja se muči s padom proizvodnje u domaćim postrojenjima i nabavkom potrebnih količina na berzama, za što je u prošloj godini izdvojeno više od 600 miliona KM.Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, proizvodnja električne energije u FBiH u julu, s 533 GWh u istom mjesecu prošle godine, pala je na 508 GWh. Više od 60 posto struje u FBiH proizvodi se u termoelektranama, ali stanje blokova je katastrofalno, a proizvodnja uglja pada.
Aktuelna vlast
Nakon 300.931 tone u julu prošle godine, proizvodnja mrkog uglja u julu 2026. iznosila je 211.783 tona. U julu 2025. proizvedene su 140.092 tone lignita, a ove godine 112.864 tone. Stanje u rudnicima jedan je od izgovora aktuelnoj vlasti za novo poskupljenje struje u FBiH, ali su, čini se, izbori jedini razlog zbog kojih se još ne poseže za takvim “rješenjem”. Ipak, sudeći po poruci s pres-konferencija “Račun građanima” u Vladi FBiH, da EPBiH ne može pokriti troškove u rudnicima bez povećanja cijena električne energije, evidentno je da će val poskupljenja hrane, plina, goriva, ogrjeva i većine komunalnih usluga biti nastavljen i s novim rastom cijena struje.Problem EPBiH nije samo iskazani gubitak u posljednje tri godine, već sve izraženiji raskorak između priliva i odliva novca, odnosno cash flow, kaže stručnjak za energetiku Almir Bečarević. Dodaje da je vlastita proizvodnja nedovoljna, dok dodatna sredstva zahtijevaju rudnici i termoenergetski sektor.
– Prihodi EPBiH u prvih šest mjeseci su pali za gotovo 100 miliona KM. Dodatni problem predstavlja očekivana lošija hidrologija u drugom dijelu godine, što može dodatno smanjiti proizvodnju i povećati potrebu za kupovinom na tržištu. Ključni problem je što novac za nabavku energije mora biti dostupan odmah, dok se prihodi od prodaje naplaćuju postepeno – kaže Bečarević.
Lančana reakcija
Svaki skok cijene energije direktno utječe na krajnje potrošačke cijene, a indirektno izaziva lančanu reakciju, upozorava profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Igor Živko. On smatra da je rast cijena struje neizbježan.Rentabilnost rada rudnika temelji se na ekonomskoj računici i isplativosti. U ovom trenutku te troškove treba namiriti. To je moguće kroz smanjenje troškova, koje traži reorganizaciju, odnosno modernizaciju naših rudnika koji bi tada tehnološki mogli biti produktivniji. No, kako je ona izostala, ostaje samo povećanje prihoda kroz povećanje cijene. U energetskom sektoru nam je potrebna strateška odrednica onoga što će i na koji način će BiH u svojoj energetskoj bilanci u budućnosti planirati kao potencijalne izvore energije. Ne bude li takve strategije razvoja, sve više ćemo se suočavati s činjenicom da smo zemlja uvoznica struje – ističe Živko.
Povećanje raskoraka
Ako su prihodi nedovoljni da pokriju troškove, raskorak se povećava, a povećanje cijene postaje najbrži način za povećanje priliva.
– To ne znači da je povećanje cijena jedino moguće rješenje. Prije nego što novi teret bude prebačen na građane i privredu, javnost mora znati koliki je stvarni novčani deficit, gdje novac odlazi i da li su iscrpljene druge mogućnosti za stabilizaciju poslovanja. JP EPBiH je i kroz Plan poslovanja predvidjela pokretanje tarifnog postupka, pa je realno očekivati da nakon izbora to bude operacionalizirano podnošenjem zahtjeva FERK-u – ističe Bečarević,pišu Avaz
