Piše: Monideepa Banerjie
Popodnevno sunce se ulijeva kroz visoke vitražne prozore u sinagogu Maghen David u gradu Kalkuti, glavnom gradu Zapadnog Bengala, savezne države na istoku Indije.
Anwar Khan, u uštirkanoj, bijeloj uniformi, s imenom sinagoge izvezenim na džepu na prsima, radi. Raskošne stolice od tikovine s očuvanim sjedištima od ratana raspoređuje u simetrične linije. Posjetitelji su ovih dana rijetkost u ovoj sinagogi, jer je u ovom velikom gradu ostalo malo Jevreja.
Ipak, to ne umanjuje Khanovu marljivost ili ponos na posao koji obavlja. Ovaj 44-godišnjak je glavni čuvar sinagoge. Briše prašinu i mete kako bi hram bio čist.
U 4.000 kilometara dalekoj Gazi je rat. Izrael bombardira Gazu nemilosrdno već mjesec, usmrtivši više od 10.000 Palestinaca. Napad je počeo 7. oktobra, nakon što su borci Hamasa ušli na izraelsku teritoriju, ubili više od 1.400 ljudi i uzeli najmanje 200 talaca.
‘Oni stoje i obavljaju molitvu; mi sjedimo i obavljamo namaz’
No, u mirnim dvoranama sinagoge Maghen David, palestinsko-izraelski sukob ne nalazi odjeka.
“Oni stoje i obavljaju svoj namaz [molitvu]. Mi sjedimo i obavljamo svoj namaz. To je jedina razlika između nas“, kaže Khan, koji se od svoje 20. godine brine o 140 godina staroj sinagogi izgrađenoj u renesansnom stilu u najužurbanijem poslovnom i veleprodajnom okrugu.
Do prije otprilike 75 godina sinagoge u Kalkuti su bile pune života. Prvi Jevreji su došli u ovaj grad krajem 18. stoljeća. Danas je broj sinagoga u ovom užurbanom gradu, koji je nekada bio prijestolnica Britanskog carstva na Indijskom potkontinentu, sa pet pao na tri, dok je jevrejska zajednica s oko 5.000 članova na svom vrhuncu sada pala na samo 20.
Ipak, već duže od dva stoljeća prisutna je jedna konstanata: čuvari sinagoga. Već generacijama oni dolaze iz sela Kakatpur, u okrugu Puri, 500 kilometara južno od Kalkute, u susjednoj saveznoj državi Odisha.
I svi su muslimani.
O tri sinagoge u gradu brine se šest muslimanskih čuvara. Svi oni žive u prostorijama posebno pripremljenim za njih u sklopu sinagoga i povremeno posjećuju porodice. Veoma rano počinju s radom, čiste, brišu prašinu, poliraju i brinu se da svjetla i drugi električni uređaji rade. Osim toga, ugošćavaju posjetitelje, što se ovih dana rijetko dešava.
Nije istina da Jevreji u Kalkuti ili muslimani čuvari sinagoga nisu svjesni užasa rata između Izraela i Hamasa ili činjenice da Izrael bombardira Gazu.
‘Ova sinagoga je Božija kuća, baš kao i naša džamija’
Kao i u mnogim gradovima širom svijeta, i u Kalkuti su ljevičarski aktivisti i neke muslimanske grupe održali propalestinske proteste. Muslimani čine gotovo 27 posto populacije Zapadnog Bengala, gdje je na vlasti politička stranka koja se suprotstavlja hinduističkoj nacionalističkoj stranci Bharatiya Janata (BJP).
Ali, čuvari muslimani kažu da nisu pod pritiskom porodica ili zajednice zato što rade u sinagogama.
“Za mene je ova sinagoga Božija kuća, baš kao i naša džamija“, kaže Khan. “Veoma je tužno što muslimani i Jevreji ratuju danas u Gazi i Izraelu. Ali, njihova Božija kuća je i naša Božija kuća. Mi ćemo se brinuti o njoj dok smo živi.“
Četrdesetrogodišnji Masood Hussain jedini je staratelj najstarije sinagoge u Kalkuti Neveh Shalome, koja se nalazi pored sinagoge Maghen David. Kaže da ide redovno u lokalnu džamiju na namaze (molitve), ali niko ga tamo ne pita za njegovu vezu s Jevrejima.
“Idemo u svoju džamiju na namaze, ali niko nam nije ništa rekao, ni obični ljudi, ni vjerske vođe“, priča.
Hussain, koji je odustao od studija, došao je u Kalkutu iz Odishe prije 10 godina, nastavivši tradiciju svog oca i punca, koji su se također brinuli o sinagogi. Ovaj visoki, mršavi čovjek, koji ima dvije kćerke studentice, pokazuje prema maloj izložbi fotografija prvih Jevreja u Kalkuti. Njihova imena i historije zna napamet.
‘Napada na sinagoge nema i u Kalkuti ih neće biti’
“Niko nije pitao: ‘Zašto radiš za Jevreje?’ Niko u mojoj porodici ili zajednici nije rekao: ‘Daj otkaz’“, priča Hussain.
“Idemo na namaz u svoju džamiju. Ni tamo niko ništa ne komentirae. Imam je prijateljski raspoložen. Zajedno pijemo čaj. Nikada nije rekao, ‘Masood, zašto ovo radiš?’ Ako mi nešto kaže, odgovorit ću mu, ali smatram da se svi problemi trebaju rješavati mirnim putem.“
Kada je upitan za antiizraelske proteste u gradu, Hussain kaže da nikada nije bilo napada na sinagoge.
“I nikada ih neće ni biti, ne u Kalkuti. Stanovnici Kalkute su veoma dobri. Ako dođe do toga, mi ćemo se suprotstaviti. Šta je najgore što se može desiti? Da nas ubiju. Ovo je Božija kuća. Za ovu Božiju kuću spremni smo se suočiti s čim god treba.“
“Dok smo mi, muslimani, ovdje, bit ćemo prvi koji će se suprotstaviti bilo kome iz naše zajednice ko dođe ovdje da pravi probleme. Ako dođe do toga, mi ćemo pružiti otpor. Ništa se neće desiti sinagogama dok smo mi živi.“
Međureligijska veza koja je vidljiva u sinagogama seže do ranih 1800-ih, kada je izgrađena sinagoga Neveh Shalome. U to vrijeme jevrejska zajednica je brojala gotovo 300 ljudi, a dolazila je uglavnom iz Iraka i Irana. Bili su to bagdadski Jevreji, koji su slijedili primjer bogatog biznismena Shaloma Obadiaha Cohena, rođenog u Halepu, za kojeg se vjeruje da je prvi Jevrej koji je došao u Kalkutu 1798. godine.
U cijeloj Indiji danas živi oko 5.000 Jevreja
Kalkuta je tada bila željena destinacija, gdje su trgovci draguljima, tekstilom i, između ostalog, opijumom dobro poslovali. Jevrejska zajednica je cvjetala, zajedno s Parsima, Armencima, Kinezima… koji su dolazili u ovaj grad koji je bio sjedište Istočnoindijske kompanije.
Kada je 1948. godine stvoren Izrael, veliki broj Jevreja u Kalkuti je otišao. Porodice su se preselile u Izrael, kao i u Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Kanadu, dok je Indija, koja je tek stekla nezavisnost, prolazila kroz težak period, nakon krvave podjele i društvenih nemira.
Danas je od 20 Jevreja, koliko ih je ostalo u gradu, većina starija od 70 godina. U Indiji danas živi ukupno oko 5.000 Jevreja, a nekada ih je živjelo 30.000.
David Ashkenazy, predsjednik odbora koji vodi Beth El Synagogue, počasni sekretar sinagoge Maghen David i član odbora u sinagogi Neveh Shalome, nije siguran kako su muslimani iz udaljenog sela postali čuvari sinagoga, ali je potvrdio da se posao prenosio sa generacije na generaciju.
Khan, čuvar sinagoge Maghen David, dobio je posao zato što su njegov otac Khalil Khan i djed Ajju Khan bili čuvari Beth El Synagogue i na to se pozvao kada je tražio posao.
Ne iznenađuje da su se muslimanski čuvari iz druge države povezali s Jevrejima, tada imigrantima, sugerira Ashkenazy.
“I mi i oni smo bili stranci u novoj zemlji – Jevreji iz Bagdada i muslimani iz sela udaljenog 500 kilometara južno“, priča. “Neki od naših propisa vezanih za ishranu također su slični.“
‘Muslimani su bili prirodan izbor za čuvare sinagoga’
“Ni ne razmišljam o tome. To je normalno i prirodno“, kaže Jael Silliman, poznata jevrejska spisateljica, slikarka i aktivistica za prava žena iz Kalkute, o prijateljstvu između muslimana i Jevreja u tom gradu. “Mi, bagdadski Jevreji, živjeli smo s muslimanima u Osmanskom carstvu i širom Bliskog istoka stoljećima. Mi smo arapski Jevreji.“
Silliman navodi još jedan primjer te veze u Kalkuti: gradska Jevrejska škola, osnovana 1881. godine, u kojoj je 90 posto učenica muslimanki.
“I to je tračak nade, kao i muslimani čuvari naših sinagoga“, kaže ona.
Prvobitno su u Kalkuti bogati bagdadski Jevreji angažirali muslimane kao kuhare u svojim domovima, kaže Navras Jaat Aafreedi, docent historije na Univerzitetu u Kalkuti, gdje predaje na predmetu globalna jevrejska historija.
“Glavni faktori iza prijateljstva između muslimana i Jevreja su bili neobožavanje idola i slična prehrambena ograničenja“, kaže. “Zbog sličnih prehrambenih navika, oni su upošljavali muslimane kao kuhare.“
“Kada su se pojavile sinagoge, muslimani su bili prirodan izbor za čuvare“, dodaje. “U Indiji arapsko-izraelski sukob nije narušio historijsku srdačnost među Jevrejima i muslimanima.“
‘Nadam se da će njihova patnja uskoro prestati’
Ipak, čuvari razmišljaju o ratu koji je u toku u Gazi.
“Naša vjera nas ne uči da mrzimo“, kaže šeik Gufran, najstariji od tri čuvara sinagoge Maghen David, dok detaljno glanca klupe od tikovine u sinagogi.
“Kad god klanjam, molim se za ljude svih vjera koje pate u ratu [u Gazi i Izraelu]. Muslimani trpe tamo. Trpe i Jevreji. Nadam se da će njihova patnja uskoro prestati“, kaže ovaj 48-godišnjak.
Ashkenazy je predao neke vjerske knjige Gufranu i traži od njega da ih pažljivo obriše. Knjige su stare i dragocjene i mora se s njima pažljivo postupati.
Vrijeme je za Gufranovu molitvu. Izlazi iz sinagoge, okreće se prema zapadu i počinje klanjati u dvorištu, prenosi AJB.
