Priče o našim ljudima koji su u Njemačkoj pronašli blagostanje većini nas zvuče poput bajke. Međutim, ta bajka se zaista desila Dženanu Ćišiću, koji se u Njemačku zaputio 2014. godine kako bi zaradio nešto malo više.
Umjesto planirana tri mjeseca, u Njemačkoj je ostao 10 godina.
Kaže da nema onog koga nije odveo za Njemačku i pomogao mu da se snađe, prenosi Kurir.
– Prvi posao mi je bio na bauštelu. Kada sam odlučio da odem tamo, ja kažem nemam pare, a oni kažu zaradit ćeš. Nemam papire – nema veze. Ne znam jezik – ne treba ti. Imaš leđa, šuti i radi – ispričao je.
Tako je Dženan započeo rad na građevini u Njemačkoj, a sam kaže da ga je bilo sramota da kaže kako je u Bosni svirao, radio kao nastavnik muzičkog, kako je školovani muzičar koji svira klarinet, a u Njemačkoj radi teške fizičke poslove.
– Nisam mogao da živim više na kiriju. Vjera mi ne dozvoljava da podižem kredit. Odlučim da kupim neku ruševinu, bukvalno šta god, samo da uložim u nešto svoje. Ali i te ruševine po Njemačkoj su bile skupe. Kada sam čačkao preko interneta, vidim da postoje te aukcije na kojima se prodaju kuće.
Poslao sam oko 75 ponuda za te kuće koje su na aukciji. Koliko imam para u kešu, ja tu ponudu stavim na internet. I jedan dan kada sam krenuo na posao (u međuvremenu sam počeo da vozim tramvaj) zvoni mi telefon. Kaže mi žena s druge strane: “Čestitam, pobijedili ste na aukciji!”
Pitam je da li je prošla ona cijena koju sam ponudio, ona kaže jeste. Ponudio sam 3.550 eura za kuću i dobio sam je u kompletu sve sa smećem i zlatom i svim što je bilo u njoj.
Vlasnica te kuće je umrla, nikog nije bilo da naslijedi njenu imovinu. Kuća je bila tri godine prazna i na kraju je odlučeno da se proda na aukciji. Prvobitna cijena joj je bila oko 6.000 eura, ali smo uspjeli da je spustimo na 3.550.
Tu je bilo oko 40 kubika smeća. Ali ja nisam imao ništa protiv, jer, kada sam to sve rasčistio, ostala mi je kuća. Da bi gradio kuću u Njemačkoj, samo za dozvolu ti je potrebno 17.000 eura. Tako da sam u svakom slučaju bio na dobitku.
11 meseci sam čistio sve to. Da ne bih sve bacao i plaćao otpad, slikao sam, stavljao na internet i ljudima poklanjao. Bilo mi je bitno samo to da se odnese.
Komšije su mi rekle da vodim računa da dobro pregledam sve knjige i stvari koje su ostale iza te žene. “Možda tu može biti nešto,” rekao mi je komšija.
Kad sam vidio prvih 20 eura u kuhinji, nema sretnijeg čoveka od mene. U jednoj koverti koja je bila u knjizi, našao sam kovertu sa novcem, a suma je bila tolika da sam sve troškove podmirio. To je vjerovatno bio njen štek – ispričao je Ćišić.
Dženan ističe da nikad ni u snu nije mogao da pomisli da bi našao nešto vrijedno u toj kući, ali da mu se sreća osmijehnula,piše Depo
– Suma je bila tolika da sam čitavu kuću sredio i isplatio ljudima koji su mi pomagali da radim – rekao je.
