Pad američke „meke moći“ (soft power) više je od prolaznog problema s imidžom; to je seizmički poremećaj koji označava kraj globalnog vodstva temeljenog na privlačnosti i legitimitetu. Dok se Washington u 2026. godini sve više oslanja na transakcijsku diplomaciju i vojnu silu, podaci s terena govore o strateškom porazu koji će biti teško popraviti.
Statistika nepovjerenja: Arapski svijet okreće leđa
Nedavno izvješće Arab Opinion Indexa (AOI 2025/2026), provedeno na uzorku od preko 40.000 ispitanika, otkriva brutalnu stvarnost:
Čak 72% ispitanika smatra američke politike u regiji „negativnima“ ili „donekle negativnima“.
Kada je riječ o palestinskom pitanju, taj postotak skače na nevjerojatnih 76% onih koji politiku SAD-a opisuju kao „lošu“ ili „vrlo lošu“.
Po prvi put u modernoj povijesti, 77% Arapa vidi SAD kao jedan od najvećih izvora regionalne nestabilnosti, stavljajući Washington u istu kategoriju s Izraelom.
Teologija ispred geopolitike?
Današnja izjava američkog državnog tajnika Marca Rubija iz Budimpešte dodatno oslikava ovaj rascjep. Komentirajući pregovore s Teheranom, Rubio je istaknuo:
„Bit će teško… imamo posla s radikalnim šijitskim svećenicima koji donose teološke odluke, a ne geopolitičke.“
Iako Rubio naglašava Trumpovu spremnost na pregovore, ovakva retorika u očima arapske javnosti često zvuči kao nedostatak razumijevanja lokalnog konteksta, dok se istovremeno američka politika prema Izraelu doživljava kao jednako „ideološka“ i nepokolebljiva.
Od Josepha Nyea do “tvrde” realnosti
Pojam „meka moć“, koji je skovao Joseph Nye, odnosi se na sposobnost zemlje da postigne svoje ciljeve privlačnošću kulture, vrijednosti i institucija, a ne prisilom. Washington je desetljećima dominirao svijetom jer su drugi željeli ono što Amerika nudi.
Međutim, taj se narativ o „dobroćudnoj sili“ urušio pod težinom dvostrukih standarda. Za mnoge Arape, američka osuda kršenja ljudskih prava u Ukrajini zvuči isprazno dok ista ta sila opskrbljuje oružjem operacije u Libanonu i Gazi.
Vakuum koji popunjavaju Istok i multipolarnost
Gubitak kredibiliteta SAD-a nije ostavio prazan prostor. On je otvorio vrata:
Kini: Koja nudi infrastrukturne projekte i stabilnost bez „lekcija o demokraciji“. Rusiji: Koja se pozicionira kao protuteža zapadnoj hegemoniji. Regionalnoj autonomiji: Arapske zemlje sve više teže multipolarnom sustavu kako bi zaštitile vlastite interese, ne oslanjajući se više isključivo na Washington.
Cijena izgubljenog povjerenja
U 21. stoljeću, hegemonija više ne ovisi isključivo o nosačima zrakoplova. Ona zahtijeva legitimitet i pristanak. Kada jedna sila prestane osvajati srca, ona je prisiljena trošiti neusporedivo više resursa na kontrolu teritorija. Amerika u arapskom svijetu više nije „grad na brdu“ kojem se teži, već igrač čije se namjere dočekuju s dubokim skepticizmom.
