Iako su potencijalni ciljevi uglavnom predvidljivi, ishod nije, prenosi BBC.
Dakle, ako se ne postigne dogovor s Teheranom u zadnji čas i predsjednik Donald Trump odluči narediti američkim snagama napad, kakvi su onda mogući ishodi?
Pogledajmo ovdje oba kraja spektra: od najboljeg, ili bolje rečeno “najmanje lošeg”, do najgoreg.
1. Ciljani, hirurški napadi, minimalne civilne žrtve, prijelaz na demokratiju
Američke zračne i pomorske snage provode ograničene, precizne napade usmjerene na vojne baze iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i jedinice Basij – paravojne snage pod kontrolom IRGC-a – mjesta za lansiranje i skladištenje balističkih projektila, kao i na iranski nuklearni program.
Već oslabljeni režim je srušen, te se na kraju prelazi u istinsku demokraciju u kojoj se Iran može ponovno pridružiti ostatku svijeta.
Ovo je vrlo optimističan scenarij. Zapadna vojna intervencija ni u Iraku ni u Libiji nije donijela glatku tranziciju u demokraciju. Iako je u oba slučaja okončala brutalne diktature, uvela je godine kaosa i krvoprolića.
Sirija, koja je provela vlastitu revoluciju, svrgnuvši predsjednika Bashara Al-Assada bez zapadne vojne podrške 2024. godine, do sada je prošla bolje.
2. Vlast opstaje, ali umjerenije primjenjuje politiku
To bi se općenito moglo nazvati “venezuelanskim modelom” prema kojem brza i snažna američka akcija ostavlja režim netaknutim, ali s umjerenom politikom.
U iranskom slučaju, to bi značilo da je Islamska Republika preživjela, što neće zadovoljiti velik broj Iranaca, ali je prisiljena smanjiti svoju podršku nasilnim milicijama diljem Bliskog istoka, prekinuti ili smanjiti svoje domaće nuklearne i balističke raketne programe, kao i ublažiti gušenje prosvjeda.
Opet, ovo je na manje vjerojatnom kraju ljestvice.
Vodstvo Islamske Republike ostalo je prkosno i otporno na promjene već 47 godina. Čini se da sada nije sposobno promijeniti kurs.
3. Vlast se urušava, zamjenjuje ga vojna vlast
Mnogi smatraju da je ovo najvjerojatniji mogući ishod.
Iako je režim očito nepopularan među mnogima, a svaki sljedeći val prosvjeda tijekom godina ga dodatno slabi, i dalje postoji ogromna i sveprisutna sigurnosna duboka država s osobnim interesom za status quo.
Glavni razlozi zašto prosvjedi do sada nisu uspjeli srušiti režim su taj što nije bilo značajnijih prebjega na njihovu stranu, dok su oni na vlasti spremni upotrijebiti neograničenu silu i brutalnost kako bi ostali na vlasti.
U zbrci koja nastane nakon bilo kakvih američkih napada, zamislivo je da Iranom na kraju vlada snažna, vojna vlada sastavljena uglavnom od osoba iz IRGC-a.
4. Iran uzvraća napadom na američke snage i susjede
Iran se zakleo da će uzvratiti na svaki američki napad, rekavši da “njegov prst je na okidaču” .
Očito se ne može mjeriti s moći američke mornarice i zrakoplovstva, ali i dalje bi mogao napasti svojim arsenalom balističkih projektila i dronova, od kojih su mnogi skriveni u špiljama, pod zemljom ili u udaljenim planinskim obroncima.
Američke baze i objekti nalaze se duž arapske strane Zaljeva, posebno u Bahreinu i Kataru, ali Iran bi, ako želi, mogao ciljati i neke od kritičnih objekata bilo koje nacije za koju smatra da je suumiješana u američkom napadu, poput Jordana.
Razorni napad raketama i dronovima na petrokemijska postrojenja Saudi Aramca 2019. godine, koji se pripisuje miliciji koju podržava Iran u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske rakete.
Iranski susjedi u Perzijskom zaljevu, svi američki saveznici, razumljivo je da su trenutno izuzetno nervozni jer će se svaka američka vojna akcija na kraju odraziti na njih.
5. Iran uzvraća postavljanjem mina u Zaljevu
To se dugo naziralo kao potencijalna prijetnja globalnom brodarstvu i opskrbi naftom još od iransko-iračkog rata 1980.-1988. kada je Iran doista minirao brodske putove, a minolovci Kraljevske mornarice pomogli su u njihovom čišćenju.
Uski Hormuški tjesnac između Irana i Omana kritično je prometno grlo. Oko 20 posto svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) i između 20 i 25 posto nafte i naftnih nusproizvoda prolazi kroz ovaj tjesnac svake godine.
Iran je proveo vježbe brzog postavljanja morskih mina. Ako bi to učinio, to bi neizbježno utjecalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte.
6. Iran uzvraća udarac potapanjem američkog ratnog broda
Kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zaljevu jednom mi je rekao da je jedna od prijetnji iz Irana koja ga najviše brine “napad roja”.
Ovdje Iran lansira toliko eksplozivnih dronova i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da ih čak ni zastrašujuća bliska obrana američke mornarice ne može sve eliminirati na vrijeme.
Mornarica IRGC-a odavno je zamijenila konvencionalnu iransku mornaricu u Zaljevu, a neki od zapovjednika su čak bili obučavani u Dartmouthu za vrijeme šaha.
Iranske mornaričke posade usmjerile su velik dio svoje obuke na nekonvencionalno ili “asimetrično” ratovanje, tražeći načine za prevladavanje ili zaobilaženje tehničkih prednosti koje uživa njihov glavni protivnik, Peta flota američke mornarice.
Potapanje američkog ratnog broda, uz moguće zarobljavanje preživjelih među posadom, bilo bi ogromno poniženje za SAD.
Iako se ovaj scenarij smatra malo vjerojatnim, razarač USS Cole vrijedan milijardu dolara osakaćen je u samoubilačkom napadu Al-Qaide u luci Aden 2000. godine, u kojem je poginulo 17 američkih mornara.
Prije toga, 1987. godine, irački pilot mlaznog zrakoplova greškom je ispalio dvije rakete Exocet na američki ratni brod USS Stark, ubivši 37 mornara.
7. Režim se urušava, zamjenjuje ga haos
Ovo je vrlo stvarna opasnost i jedna je od glavnih briga susjeda poput Katara i Saudijske Arabije.
Osim mogućnosti građanskog rata, kakav su doživjeli Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da se u kaosu i zbrci etničke napetosti preliju u oružani sukob jer Kurdi, Baluči i druge manjine nastoje zaštititi vlastiti narod usred nacionalnog vakuuma moći.
Velik dio Bliskog istoka zasigurno bi bio sretan zbog povratka Islamske Republike, a nitko više od Izraela, koji je već nanio teške udarce iranskim saveznicima diljem regije i koji se boji egzistencijalne prijetnje od sumnjivog iranskog nuklearnog programa.
Ali nitko ne želi vidjeti kako najveća bliskoistočna nacija po broju stanovnika – oko 93 milijuna – tone u kaos, izazivajući humanitarnu i izbjegličku krizu.
Najveća opasnost sada je da predsjednik Trump, nakon što je okupio ovu moćnu silu blizu iranskih granica, odluči da mora djelovati ili će izgubiti obraz, te da će započeti rat bez jasnog cilja i s nepredvidivim i potencijalno štetnim posljedicama.
