Piše: Marwan Bishara
Otkad je Netanyahu postao zamjenik ministra vanjskih poslova početkom 1990-ih, stavlja Iran na vrh dnevnog reda, ponekad kao mehanizam odvraćanja, ali uglavnom kao egzistencijalnu prijetnju Izraelu.
To je posijalo sjeme mržnje, straha i gađenja među Izraelcima prema iranskom režimu. I stoga će, kada se pokrene takva [vojna] kampanja, sigurno imati popularnost u Izraelu.
Problem sa svim ovim je što je postojala – postojala je i još uvijek postoji – diplomatska alternativa svemu tome. Postojao je nuklearni sporazum.
Samo u posljednjih nekoliko godina Iranci su izabrali vođu koji je toliko pragmatičan da je želio sjesti s Amerikancima kako bi sklopili dogovor i ukinuli sankcije te normalizirali odnose s raznim zemljama u regiji.
Ono što Izrael sada radi nije samo bombardiranje iranskog nuklearnog programa, već bombardiranje iranske umjerenosti, prenosi AJB.
