Tvrdi da dokumentacija koju je godinama unazad prikupljala dokazuje da je u najmanju ruku mnogo toga neobično oko njenog prvog porođaja, pišu Večernje novosti.
– Imala sam zdravu trudnoću, nosila sam dvije djevojčice. Prema mojim procjenama bila sam na kraju osmog, eventualno sam koji dan ušla u deveti mjesec – započinje priču ova žena.
Ipak, uvidom u dokumentaciju, u uputu iz Doma zdravlja stoji da je između 6. i 7. mjeseca, dok u otpusnoj listi piše da se porodila između 7. i 8. mjeseca, prenosi Kurir.
– Po uputu iz Doma zdravlja, 18. marta sam poslata u porodilište u Vranju i porodila se istog dana, a u dokumentaciji stoji da sam se porodila 20. marta – kaže Žaklina, pokazujući dokumentaciju.
– Djecu sam vidjela kada su se rodila, babica ih je uzimala i govorila “mnogo su male, mnogo su male…”. Odvezli su me u drugu sobu i dali injekciju za prekid mlijeka.
Ona kaže da joj je doktor narednog dana saopštio da su joj djeca umrla, jedno ubrzo nakon rođenja, a drugo sutradan. Nisu joj dozvolili da ih vidi. Nakon godinu dana, ponovo je zatrudnila i rodila sina, ali uprkos tome nije odustala od potrage za prvorođenom djecom.
– Živjela sam u stalnom strahu da mi ga neko ne ukrade, kao moju prvu djecu. Obaveze i mala sredina puna predrasuda su me sputavali da ranije krenem u potragu za istinom, ali jedan rutinski odlazak kod doktora je počeo da odmotava klupko – prisjeća se Žaklina.
U njenom kartonu u Domu zdravlja, kako joj je doktorka pročitala, piše “namjerno prekinuta trudnoća”, što je najprije šokiralo, a onda je natjeralo da krene dalje da traga.
Patolog joj je pisano potvrdio da obdukcija nije rađena. U komunalnom preduzeću odgovorili su da njena djeca nisu sahranjena, već je u te namjene korištena spalionica u Zdravstvenom centru. Međutim, ni tada nije postojao, ni danas ne postoji krematorijum u ovoj zdravstvenoj ustanovi.
– Nizali su se dokazi. Zanimljivo je da babicu koju sam poznavala nikada više nisam vidjela – kaže ova žena.
