Potezi koje su u poslednje dvije godine vukli predstavnici vlasti u Beogradu i Prištini, udaljili su dvije strane od mogućeg dogovora, koji se u jednom trenutku činio blizu, a odluka kosovskog premijera Ramusha Haradinaja da podnese ostavku i zatraži raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora eventualni sporazum odložila je bar za godinu dana u odnosu na ranije pomenuti rok.
“Možemo odmah da konstatujemo da će i 2019. i 2020. godina biti potrošene na ono što se zove rješavanje unutrašnjih problema Kosova i Srbije i naravno da će to za posljedicu imati odlaganje postizanja sporazuma”, kaže za “AlJazeeru” Dušan Janjić, predsjednik Foruma za etničke odnose.
Skupština Kosova zakazala je za 22. avgust sjednicu na kojoj bi trebalo da donese odluku o svom raspuštanju, nakon čega slijede izbori na jesen, a potom pregovori o formiranju vlade, pa je malo vjerovatno da će Priština do kraja godine biti zainteresovana za nastavak dijaloga sa Beogradom, dok se cio taj proces ne završi. Naravno, ne treba sasvim isključiti ni mogućnost da se do tada u postojećem sazivu parlamenta formira druga vladajuća većina, ali do sada su se sve parlamentarne stranke izjasnile za izbore, kao jedini način za prevazilaženje situacije u kojoj se Kosovo našlo nakon što je Haradinaj podnio ostavku kako bi se odazvao pozivu Specijalnog suda za ratne zločine.
Ništa prije ljeta 2020.
Izbori, ali ovog puta redovni, čekaju i Srbiju i to na proljeće. Pripreme za njih počele su već sada, pokušajima dijaloga vlasti i opozicije o izbornim i medijskim uslovima, a već početkom sljedeće godine treba očekivati i neformalni početak predizborne kampanje, pa u takvim okolnostima nije previše realno očekivati da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, čije ime vladajuća Srpska napredna stranka redovno koristi na svojim izbornim listama, bude spreman na bilo kakav kompromis sa Prištinom prije okončanja izbora i formiranja vlade. Ovo poslednje može potrajati mjesecima, kao što je bio slučaj nakon posljednjih izbora 2016. godine, kada je Vučiću i pored ubjedljive većine, bilo potrebno više od tri mjeseca nakon izbora da formira vladu.
Sve to ukazuje da ozbiljniji povratak dijalogu Beograda i Prištine ne bi trebalo očekivati prije ljeta 2020. godine. Naročito ako se ima u vidu teza koju su pojedini analitičari zastupali da i kosovskim i srpskim vlastima odgovara odugovlačenje, budući da svaki kompromis sa drugom stranom može značiti pad rejtinga. Imajući sve ove okolnosti u vidu, upitno je može li se očekivati postizanje sporazuma između Srbije i Kosova i do kraja naredne godine.
Belul Beqaj, politički analitičar iz Prištine, kaže da srpsko-albanski odnosi, pored ostalog, imaju I kontradiktorni karakter, te da i nemoguće može biti moguće i obrnuto. “Ovu kontradikciju mogu presudno prevazići Sjedinjene Američke Države i Njemačka i Francuska”, smatra Beqaj.
Poslednje dvije, međutim, nisu napravile ozbiljniji pomak, budući da je sastanak u Berlinu završen bez rezultata, a do onog zakazanog u Parizu, nije ni došlo, budući da Priština nije htjela da odustane od taksi na robu iz Srbije, što je opet bio uslov Beograda za nastavak razgovora.
Dušan Janjić smatra da nema razloga za optimizam kada je riječ o postizanju sporazuma, ali da postoje još neka važna pitanja. “Na primjer, kako će Priština i Beograd odgovoriti na poziv američkog predsjednika Donalda Trumpa. Da li znaju koja je američka vremenska agenda?”.
“Trumpu njihovo odugovlačenje ništa ne znači do kraja godine, ali ako do februara 2020. ako ne dobije neki odgovor, moraće ili da dozvoli sebi politički poraz na Balkanu ili da preduzme drastične mjere, što znači sankcionisanje onoga ko je doprinjeo tom porazu”, smatra Janjić.
Trump se uvukao u riješavanje kosovskog pitanja kad je poslao pisma Vučiću i Thaciju i time to pitanje praktično uvrstio u svoju predizbornu agendu, kaže Dušan Janjić
Međutim, i Trumpa čekaju predsjednički izbori krajem naredne godine i pitanje je da li je i u kojoj mjeri Kosovo među prioritetima američke spoljne politike ili, preciznije rečeno, da li je dovoljno važno da bi američki predsjednik u izbornoj godini uložio ozbiljnije napore u njegovo rješavanje.
Naime, Donald Trump i njegova administracija su već prilično angažovani na rješavanju nekoliko krupnih pitanja, poput pregovora sa Sjevernom Korejom o denuklearizaciji Korejskog poluostrva, pokušaja postizanja “sporazuma vijeka” između Izraela i Palestine, nastojanja da postigne dogovor s Talibanima u Afganistanu i poslije gotovo dvije decenije povuče američke trupe iz te zemlje. Uspjeh u rješavanju bilo kojeg od ovih višegodišnjih, pa i višedecenijskih problema, mogao bi mu donijeti značajne poene u predizbornoj kampanji. Osim toga, Trump će morati da se nosi i sa problemima čijem je nastanku i sam doprinjeo, poput zaoštravanja odnosa sa Iranom, nakon američkog istupanja iz nuklearnog sporazuma, ali i trgovinskog rata sa Kinom, kao i zaoštravanja politike prema migrantima na unutrašnjem planu.
U takvim okolnostima, moglo bi se zaključiti da šanse da se ozbiljnije pozabavi Kosovom rastu u onoj mjeri u kojoj opada vjerovatnoća da postigne neki zapaženiji rezultat u rješavanju prethodno pomenutih pitanja.
Ipak, Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose smatra da ne treba potcenjivati značaj kosovskog pitanja za američku administraciju.
“Nije sporno da američke demokrate kosovsko i bosansko pitanje tretiraju kao njihovu najuspešniju operaciju, jer nisu imali gubitaka. Međutim, Kosovo je još nedovršeni posao i Trump se uvukao u njegovo rješavanje kad je poslao pismo Vučiću i Thaciju. On je time preuzeo i rizik i ujedno to pitanje praktično uvrstio u svoju predizbornu agendu”, objašnjava Janjić.
Podsjetimo, Trump je krajem prošle godine uputio pismo predsjedniku Kosova Hashimu Thaciju u kojem je izrazio spremnost SAD-a da pomogne u naporima da se postigne sporazum “koji balansira interese i Kosova i Srbije”, te najavio mogućnost da ugosti Thacija i Vučića u slučaju postizanja “historijskog sporazuma”. Pismo slične sadržine uputio je, kako su preneli mediji, i predsjedniku Srbije.
Janjić kaže da odgovor na to pismo može biti nekakav dogovor Beograda i Prištine i potpisivanje sporazuma, što bi trumpu dalo priliku da u kampanji objašnjava demokratama kako je riješio ono što oni godinama nisu mogli. “S druge strane, postoji mogućnost i da to ne uspije, pa da onda demokrate optužuju Trumpa da je pokvario ono što su oni gradili. Amerikanci moraju da se aktiviraju, kako se stvari ne bi dodatno iskomplikovale u regionu i kako se onda njihova intervencija ne bi pretvorila u loš primjer”, smatra Janjić.
Moguće pripreme za pregovore
Ni Belul Beqaj ne isključuje mogućnost da Amerikanci, i pored izborne kampanje u svojoj zemlji, uzmu aktivnije učešće u rješavanju kosovskog pitanja, pa čak i da pojačaju pritisak na dvije strane, kako bi se došlo do rješenja.
“Skorašnja najava dolaska savjetnika za nacionalnu bezbjednost Johna Boltona u Beograd i Prištinu ukazuje da takva mogućnost postoji. Predsjednik Trump nije imao nijedan značajan međunarodni uspjeh, pa ne isključujem ideju da Kosovo iskoristi kao nad kompenzaciju za sve međunarodne promašaje”, kaže Beqaj.
Međutim, iako je ministar spoljnih poslova Ivica Dačić potvrdio da postoji mogućnost dolaska Boltona na Balkan, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izrazio je sumnju u to, ocjenivši da u ovom trenutku Bolton ne bi imao s kim da razgovara na Kosovu zbog predstojećih izbora. Glasu Amerike je nezvanično potvrđeno da je Bolton planirao posjetu Beogradu i Prištini do kraja leta, ali da je za sada ona odložena jer Kosovo nema vladu.
Dušan Janjić ipak vjeruje da ova i naredna godina, i pored izbora, ne moraju biti potpuno izgubljene za dijalog.
Neizvjesno je kada bi se ponovo mogli sastati predstavnici Srbije i Kosova
“Ne isključujem mogućnost da uz sve te političke igre, kampanju, tehničke vlade, pregovore o formiranju vlade, politički akteri u Beogradu i Prištini mogu da pripreme pregovore, ako već ne mogu da ih završe. Priština i Beograd opstruiraju sopstvene pregovore od 2016. godine. Nisu primjenili Briselski sporazum u potpunosti, a ušli su u raspravu o razmjeni teritorija. Oni su akteri koji su otvorili bezbjednosne igre – od ubistva Olivera Ivanovića do uvođenja taksi”, objašnjava Janjić, navodeći da je dug spisak problema.
“Sad čak imamo i eskalaciju – gdje ruski ambasador u Srbiji kaže da će Rusija glasati protiv prijema Kosova u sve međunarodne organizacije. Pa izjavu načelnika Generalštaba Vojske Srbije Milana Mojsilovića da je Beograd dobio podršku ruskog vojnog rukovodstva u postupanju u vezi sa Kosovom. To je sad već zadiranje u pitanja koja se tiču NATO-a i njegovog prisustva na Balkanu”, podsjeća Janjić i dodaje: “Jasno je da se u ovom periodu ne mogu usvajati i potpisivati završni sporazumi, ali se može učestvovati u otklanjanju onoga što su aktuelne vlade svojim potezima uradile”.
To, kako kaže, prije svega znači da Kosovo suspenduje odluku o uvođenju taksi na robu iz Srbije, što, prema njegovim riječima, može da učini i tehnička vlada.
“S druge strane, Srbija mora da kaže da li se u tom slučaju vraća razgovorima ili i dalje insistira na razgraničenju ili razmjeni teritorija. Jer kada strane diplomate i analitičari, koji pripremaju svoje vlade za odluke, dođu u Beograd, oni se i dalje sreću s pojavom da predstavnici vlasti u Srbiji i dalje govore o razmjeni teritorija. Takođe, Beograd mora da se izjasni šta je sa crvenom linijom Zajednice srpskih opština? Vučić je prije par godina rekao da neće da razgovara dok se ne formira ZSO. Da li i dalje stoji taj stav?”, objašnjava Janjić, navodeći da su sva nabrojana pitanja poslednjih dana pala u senku Specijalnog suda na Kosovu, koji je počeo saslušanja bivših pripadnika OVK u svojstvu svjedoka ili osumnjičenih.
