Ovakav direktan odgovor ne bi bio iznenađenje da dolazi iz Tripolija, ali činjenica da stiže iz istočne Libije — političkog uporišta generala Khalife Haftara, dugogodišnjeg partnera Atine i Tel Aviva — otkriva da se u Libiji dogodio dubok strateški preokret.
Haftar napušta grčko-izraelsku orbitu
Ključ tog preokreta krije se u posjeti İbrahima Kalına, šefa turske obavještajne službe MIT, koji je nedavno sletio u Bengazi i održao prvi zvanični sastanak s Haftarom. Kalınov dolazak predstavljao je više od protokolarnog događaja. Bio je to signal da Ankara više ne želi komunikaciju samo sa zapadnom, međunarodno priznanom vladom, nego i s onim dijelom Libije koji je godinama bio najtvrđi protivnik turskog utjecaja. Haftar, koji je ranije otvoreno branio interese Grčke i Izraela, posebno kada je riječ o osporavanju pomorskog sporazuma, prvi put je prihvatio dijalog u kojem se ne insistira na rušenju tursko-libijskog dogovora, nego na mogućnosti redefinisanja odnosa s Ankarom.
Promjena je postala vidljiva upravo u trenutku kada je Grčka zatražila od libijskog parlamenta da poništi sporazum iz 2019. godine. Umjesto očekivane podrške, stigao je odgovor da se Atina “nedopustivo miješa u libijski suverenitet”. Izjave koje su uslijedile bile su potpuno suprotne ranijoj retorici istoka Libije, koji je godinama djelovao kao prirodni politički saveznik Grčke u istočnom Mediteranu. Ovaj obrat teško je odvojiti od činjenice da je Ankara otvorila direktan kanal prema Haftarovom krugu, koristeći obavještajnu diplomatiju kao alat za mijenjanje regionalnog balansa.
Odbijanje Grčke kao rezultat nove turske strategije
Turska je ovim potezom ostvarila značajnu prednost. Približavanjem Haftarovoj strani, Ankara je oslabila grčki i izraelski utjecaj u Libiji i istovremeno učvrstila sporazum o pomorskim granicama koji je ključan za buduće energetske interese u istočnom Mediteranu. Odbijanje grčkog zahtjeva postalo je praktičan dokaz da je promjena stava u istočnoj Libiji stvarna, a ne samo formalna. Haftar, koji je godinama najavljivao potpuno suprotne politike, sada je otvorio politički prostor za turske strateške ciljeve.
Kalınova posjeta Bengaziju, praćena dolaskom turske ratne korvete u Haftarovu luku, dodatno je naglasila ozbiljnost turske namjere da preuzme inicijativu. Ankara se prvi put pozicionira kao akter prihvatljiv i istoku i zapadu Libije, što joj daje utjecaj koji nije imala ni u najdominantnijim fazama sukoba. Promjena na istoku zemlje otvara prostor za stabilizaciju, ali i za redefinisanje pomorskih i energetskih odnosa u cijelom regionu.
Libijsko “ne” Grčkoj nije samo diplomatska gesta. To je signal da se Libija više ne upravlja prema interesima svojih dotadašnjih partnera i da je turska strategija ušla u završnu fazu — onu u kojoj se mijenjaju stare ravnoteže moći i otvaraju novi politički horizonti. U podijeljenoj zemlji na dvije zone upravljanja, Ankara je učinila ono što većina međunarodnih aktera nije uspjela: ušla je u politički prostor istočne Libije i okrenula pravac generala koji je godinama bio njen najtvrđi protivnik, prenosi geopuls.net.
