Bolesna i bez ikakvih primanja, za život preživljava od onoga što joj muž zaradi s konjem.
Proda neki metar drva i od toga plaća režije, kupi nešto lijekova i hrane. Dva puta godišnje ima pravo na socijalu a nisu se vjenčali jer nemaju 60 KM da plate općini troškove za vjenčanje i vjenčani list.
– Živimo, volimo se, ne fali mi ništa od njega, nit‘ me udara… Nemamo nikakvih primanja. Da mi imamo mjesečna primanja pa da možemo odvojiti… On je radio u pilani ali mu ne daju penziju dok ne navrši 57 godina, kaže Šida Smajić.
Oboje su, kaže, na birou.
– Ne znam ni ja koliko godina sam na birou, drugi karton popunjava. I on isto. Nismo se vjenčani jer nam treba 60 KM da platimo pa da se onda vjenčamo. Kad sam to čula… Mogu ja imati taj novac ali haj‘ ne plati struju. Nije razvedena struja, sve sami kablovi. Evo, kabal za sijalicu, ni ovo ne radi kako treba, ovaj televizor je birvaktile iz Titinog vremena, dodaje.
