No, za sada se čini da se to ne dešava često, ali kada se desi vrlo je problematično, a o tome najbolje svjedoči priča profesorke Loren Hajns iz Kentakija.
Ona je svoju ispovijest podelila sa javnošću, a objavljena je na specijalizovanom portalu za zdravlje, medicinu i nauku “Statnews”. Prenosimo je u cjelosti.
“Moja borba sa dvostrukom infekcijom počela je u utorak popodne grebanjem grla, i blagim, ali dosadnim kašljem. Povezala sam ga sa ledenim temperaturama noću ovdje u Kentakiju. Nisu mi nepoznate respiratorne infekcije, jer godinama živim sa alergijama, astmom i slabim imunitetom. U srijedu ujutru dobila sam napade kašlja od kojih mi se zavrtjelo u glavi. Otišla sam kod svog ljekara koji me je uvjeravao da nemam Kovid-19, iako se u našem okrugu broj slučajeva povećavao i smatrao se “crvenom zonom”.
Bila sam pomalo skeptična, jer sam tog jutra saznala da je učenik u mojoj školi gdje radim kao profesor španskog jezika i društvenih nauka dobio pozitivan test na korona virus.
Iz predostrožnosti sam se testirala na streptokoke, grip i korona virusa. Bila sam iznenađena kada sam dobila dijagnozu gripa, a dobila sam i recept za neke lijekove i uputsvo da ostanem kod kuće bar sedam dana. U četvrtak sam bila jako umorna i sve me je boljelo, ali sam uspjela da preguram sav posao koji imam. Osim povremenih napada kašlja, sve je ukazivalo na to da zaista imam grip. Ipak, sljedećeg dana dobila sam i pozitivan test na Kovid-19. Trebalo je da očekujem te vijesti, jer sam prethodne večeri upalila svijeću sa mirisom bundeve, ali sam tek kasnije shvatila da uopšte nisam osjetila njen miris.
Bila sam izuzetno uplašena, ali i ljuta. Bila sam ljuta na školu koja nije poštovala preporuke države da se nastava odvija na daljinu, na svog doktora koji je umanjio opasnost virusa, na čalnove moje porodice i prijatelje koji su me smirivali, pa čak i na sebe jer sam stvarala lažni osjećaj sigurnosti noseći masku, pročišćavajući vazduh i misleći da me zaštita od pleksiglasda u učionici stvarno šititi. Bila sam ljuta, a i dalje sam, jer je pandemija postala toliko politizovana u SAD, da nije bilo dovoljno ni to što sam preduzimala sve mjere zaštite.
Počela sam da se inhaliram četiri puta na dan kako bi mi pluća bila čista, te sam počela da uzimam cink i vitamin D.
Tokom vikdenda bilo je teško razaznati koji su simptomi posljedica Kovida-19, a koji gripa. Kašalj je počeo da se smiruje, a ja sam samo jednom imala temperaturu iznad 37, 7, ali sam osjećala ekstremni umor, bolove, imala sam proliv i jaku glavobolju. Do ponedjeljka je kašalj prestao i temperatura je spala, ali sam se osjećala još gore nego ranije. Vjerujem da je to bila tačka kada sam preboljela grip, a kada je Kovid-19 stupio na snagu. Neprestano sam spavala i nisam imala fokus ni za gledanje serija, Mogla sam da uradim samo najjednostavnije stvari.
Imala sam nekoliko napada bolova u stomaku, a doživjela sam sasvim novu senzaciju – trnce koji su mi prolazili nasumično gornjim i donjim dijelom stomaka.
Tek u petak, punih sedam dana nakon što sam saznala da imam i Kovid i grip, uspjela sam da se prebacim iz kreveta na kauč. Tokom te nedelje izgubila sam 6 kilograma. Poslije nekoliko zalogaja hrane osjećala sam mučninu, a bilo je dana i kada ništa nisam jela.
Kada sam se fizički osjećala najgore, to je bilo upotpunjeno i anksioznošću. Svaki put prije nego što zaspim pitala sam se da li ću moći da dišem kada se probudim. Nevjerovatno sam zahvalna što su moji respiratorni simptomi bili blagi i što sam uspjela sve da prebrodim bez hospitalizacije.
Još uvijek ne znam gdje sam oboljela od gripa ili Kovida-19, ali vjerujem da je to bilo u školi. Nisam bila u samoposluzi ili restoranu još od marta zbog niskog imuniteta. Jedini bliski kontakti koje sam imala bili su moja majka i sestre, a obje su bile negativne na korona virus i nisu imale simptome. U školi uvijek nosim masku.
Sada se osjećam bolje i daleko manje strijepim. Ipak i dalje sam zabrinuta jer niko ne zna koliko traje imunitet na Kovid-19, te kakvi su potencijalni dugoročni efekti. Problemi sa umorom i probavom trajali su dugo, a jednom prilikom imala sam i zabrinjavajuć bol u grudima.
Poslije svega, mogu samo da kažem da moramo ozbiljno da se trudimo da zaštitimo ljude oko sebe, jer preventivne mjere nisu garancija (što sam naučila na teži način). “
