Njegovi bolovi pretvorili su se u epileptične napadaje, povremene gubitke pamćenja i čak gubitak motoričkih sposobnosti i govora. Liječnica ga je poslala na preglede u zagrebačku kliniku Fran Mihaljević i otkako je tamo došao, narednih pet godina iz klinike nije izašao. Naime, proteklih pet godina Dino je proveo u bolnici prikovan za krevet, nepokretan, polusvijestan, a liječnici, iako su se konzultirati sa svim relevantnim svjetskim stručnjacima, nisu pronašli uzročnika Dinove bolesti. Postavljena je dijagnoza; radi se o iznimno rijetkom obliku paraneoplastičkog encefalitisa i u literaturi ne postoji niti jedan primjer te bolesti, a da se odnosi na tako mladu osobu. Bolest se veže za stare osobe koje boluju od tumora testisa no, Dino nema tumor.Njegovo tijelo stvara protutijela koja napadaju određene centre u mozgu. Liječnici smatraju da je to autoimuna bolest, bez uzročnika. Tijelo je napalo samo sebe tim antitijelima koja mu razaraju moždano tkivo. U ovih pet godina Dino je neurološki jako loše, tijelo je umorno od borbe, mozak je atrofirao. On je praktično u budnoj komi. Tek povremeno, u sasvim malim bljeskovima, ima trenutke svjesnosti. Tada me pogleda, prepozna me, osmijehne se. Ne može sam micati rukama ni nogama, ne može se ni okrenuti, ne može jesti. Stalno prima lijekove protiv napadaja kojih je prije znao imati i po tridesetak u danu, što je bilo strašno za gledati. Imali smo i problem sa sakupljanjem tekućine u glavi, hidrocefalusom, pa su liječnici i to djelomično sanirali. Sada ima kanilu u grlu i preko noći diše uz pomoć aparata. Nakon pet godina boravka u bolnici i silnog truda koje su liječnici uložili ne bi li pronašli uzročnika Dinove bolesti, nazvali su nas i rekli da ne znaju što i kako dalje. Nemaju rješenje. Odlučili smo ga dovesti doma – rekla je očajna mama Kristina.
Njegov liječnik se na mjesečnoj bazi čuje sa nekoliko svjetskih neurologa koji sada znaju za Dinu kako bi provjerio ima li nekih novih saznanja o mogućnostima liječenja.Teško je roditelju to gledati, prihvatiti da ti dijete nestaje pred očima, da to više nije on, da te ne doživljava. No, ne mislimo odustati ni milimetar – kažu Dinini roditelji dodajući kako su sada predali dokumentaciju u HZZO kojom bi ostvarili pravo na fizioterapeuta u kući za Dinu, dok im je Caritas osigurao odgovarajući krevet. Voljeli bi kada bi mogli nabaviti specijalna kolica kojima bi sina ponekad odvezli u dvorište, u šetnju,piše 24sata
