U drugom ovogodišnjem izvješću, Francesca Albanese tvrdi da je izraelski “genocid” moguć zahvaljujući podršci moćnih trećih zemalja koje su, kako navodi, godinama omogućavale sustavno kršenje međunarodnog prava.
„Ovaj zločin, emitiran gotovo uživo pred očima cijelog svijeta, potpomognut je kolonijalnim narativima koji dehumaniziraju Palestince i olakšan izravnom podrškom drugih zemalja kroz materijalnu pomoć, diplomatsku zaštitu i, u nekim slučajevima, aktivno sudjelovanje“, navodi se u izvješću.
Izrael ne može bez pomoći Europe
Prema Albaneseu, Izrael ne bi mogao održavati puni vojni pritisak na Gazu bez pomoći europskih zemalja, koja je, prema izvjestitelju, podijeljena u četiri kategorije – diplomatsku, vojnu, ekonomsku i humanitarnu.
U izvješću se tvrdi da su diplomatska zaštita i nedostatak odgovornosti omogućili Izraelu da nekažnjeno nastavi s ratnim zločinima, a Albanese ističe da su zapadni mediji i politički čelnici “nekritički prenosili izraelske narative”, često ne praveći razliku između boraca Hamasa i palestinskih civila.
Posebno se navodi da su Sjedinjene Američke Države sedam puta iskoristile svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a kako bi blokirale rezolucije o prekidu vatre i time Izraelu pružile diplomatsku zaštitu.
„SAD nije bio sam, njegovu ulogu je poduprla suzdržanost, odgode i razvodnjene rezolucije koje su predložile Velika Britanija, Australija, Novi Zeland, Kanada, Njemačka i Nizozemska“, navodi se u izvješću.
Albanese ističe da čak ni arapske države nisu odlučno reagirale, navodeći primjer Egipta koji je nastavio energetsku suradnju s Izraelom i zatvorio prijelaz Rafah s Pojasom Gaze.
Izvješće također kritizira većinu zapadnih zemalja zbog potkopavanja naloga za uhićenje koje je izdao Međunarodni kazneni sud (ICC) protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i drugih dužnosnika, a SAD su nametnule sankcije MKS-u, dok je UK zaprijetio zamrzavanjem financiranja Suda.
Globalna pomoć Izraelu
Mnoge zemlje, navodi se, nastavile su pružati vojnu podršku Izraelu tijekom sukoba, pri čemu su SAD, Njemačka i Italija istaknute kao najveći dobavljači oružja, a najmanje 26 zemalja poslalo je više od 10 komada oružja i streljiva, uključujući Kinu, Indiju, Austriju, Španjolsku, Češku, Rumunjsku i Francusku.
Neke zemlje poput Italije, Nizozemske, Irske, Francuske i Maroka dopustile su prolaz izraelskog oružja kroz svoje luke i zračne luke, dok su druge nastavile kupovati izraelsku vojnu tehnologiju testiranu na Palestincima.
Izvoz oružja iz Izraela u EU više se nego udvostručio tijekom rata u Gazi, čineći čak 54 posto izraelskog vojnog izvoza u 2024. godini, navodi se u izvješću.
„Čak i kada su zločini postali očiti, zapadne zemlje nastavile su pružati vojnu, diplomatsku, ekonomsku i ideološku podršku Izraelu, iako on koristi glad i humanitarnu krizu kao oružje. Užasi posljednje dvije godine nisu iznimka, već vrhunac desetljeća suučesništva“, rekao je Albanese.
