Svaštara

Slao prijateljici Ukrajinki novac, banke ga oderale s provizijom: ‘Najgore je ipak ono što mi se na kraju dogodilo’

Rat bukti, izbjeglice gladuju, a banka radi kao da se to njih ništa ne tiče – govori Splićanin koji je poslao i faksimile svoje nerealizirane uplate. Zapravo, ona je realizirana, ali njegova prijateljica nije dobila novac

Ako želite pomoći nekome tko živi u ratom zahvaćenoj Ukrajini ili je iz te zemlje izbjegao u neku drugu, morat ćete se dobro pomučiti. Morat ćete izgubiti i tonu živaca, ali i popriličan iznos, te nikada nećete biti sigurni hoće li vaša uplata uopće doći na pravu adresu, točnije na karticu osobe kojoj šaljete.

– Ja sam svojoj prijateljici koja je izbjegla iz Kijeva, i sada živi u jednom izbjegličkom kampu u Bugarskoj, htio poslati 300 eura kako bi ona i kći kupile osnovne namirnice, ali to mi ni uz najbolju volju nije uspjelo. Najprije u splitskoj poslovnici moje matične banke morate uvijek doći do 16 sati, a ako dođete poslije, oni vam ne mogu provjeriti možete li uopće realizirati uplatu. Ako dođete i prije, niste sigurni da ćete taj dan doznati možete li za Ukrajinu uplatiti novac, a posebna je priča ako dođete petkom. Do ponedjeljka računajte da ste “mrtvi” i vi i vaša uplata. Rat bukti, izbjeglice gladuju, a banka radi kao da se to njih ništa ne tiče – govori za Slobodnu Dalmaciju jedan Splićanin koji im je poslao i faksimile svoje nerealizirane uplate.

Zapravo, ona je realizirana, ali njegova prijateljica nije dobila novac.

– Konačno mi u banci kažu da je uplata moguća, ja dolazim i uplaćujem tih 300 eura na prijateljičin račun u JSC CB Privatbank, te plaćam proviziju za transfer novca u iznosu od 190 kuna. Sretan što sam pomogao, odlazim kući i obavještavam prijateljicu, koja mi zahvaljuje i raduje se novcu, koji joj u biti nikada neće doći.

Dva dana nakon uplate dobivam poziv službenice iz ‘moje’ banke, koja me obavještava da mi je novac vraćen na račun jer ih je Intermediary Bank iz Frankfurta, posrednička banka za uplatu na IBAN i Swift ove moje prijateljice, obavijestila da se transfer novca ipak ne može realizirati. I da sreća bude veća, službenica mi je rekla da su mi i Nijemci uračunali svoju proviziju od 25 eura, koju su odbili od moje uplate, i da je to u biti to.

Kad sam je pitao kako mogu ostati bez 50 eura za uplatu novca koji nikad nije došao do korisnika, gospođa ili gospođica rekla je da je to tako, odbivši me o svemu ovome obavijestiti na moj e-mail, kako bih imao pismeni trag o svemu ovome. Rekla je “dođite u banku” i razgovor je završio – kaže nam ovaj razočarani čovjek.

No tada počinju problemi s njegovom prijateljicom, koja mu unatoč faksimilu uplate ne vjeruje, a u lošem Google translateu preko WhatsAppa dobiva od nje poruku “je li to bankovna prevara”, što ga posebno ljuti. Prijateljica mu potom šalje poruke u kojima kaže da njezina banka kaže da o toj uplati treba pitati uplatitelja i njegovu banku gdje je uplatio novac i da oni tu ne mogu ništa pomoći. Znači, 300 eura nije otišlo, a čovjek je izgubio 50 eura ni za što. Kaže da će prijateljici opet poslati 300 eura, ali to će ga doći kao svetog Petra kajgana.

– U ponedjeljak ću joj poslati taj novac preko Western Uniona, gdje je potrebno u podacima staviti samo njezino ime i prezime i zemlju gdje se trenutno nalazi, a to je Bugarska. Western Uninon obračunava jedan euro 6,89 kuna, a banke oko 7,54 kuna, te i tu gubim nešto više od 160 kuna na poslanoj vrijednosti novca, a i usluga za transfer novca preko Western Uniona za taj je iznos oko 215 kuna. Novac joj moram uplatiti preko Western Uniona u kunama, a ona će ga dobiti u bugarskim levima, ako ga uopće dobije. A i lev obračunavaju po nepovoljnom principu obračuna kao i kuna – euro. Dakle, uopće ne mogu izračunati koliko ćemo i ja i ona izgubiti, ali nešto od tog novca ipak će joj doći.

Meni nije jasno zašto ukrajinske vlasti građanima koji su morali izbjeći 2014. godine iz Donjecka i Luganska nakon okupacije tih teritorija od strane Rusije i dalje ostavljaju u bankovnim podacima njihove stare adrese. Znam, time ne priznaju legalitet okupacije ili okupatora, ali ja mislim da se baš u toj adresi, koja je kod moje prijateljice u Lugansku, stvara problem za sve ovo o čemu govorim.

Želim poslati novac, ona ga željno čeka, a mi se ovako vrtimo u krug, a da nam nitko razuman iz njezine i moje banke ne zna objasniti zašto se to događa. Ja krivim svoju matičnu banku, jer kad je primila i odobrila moju uplatu i uzela od mene proviziju, morala je garantirati da će novac doći ili barem meni vratiti proviziju za transfer novca. O frankfurtskoj banci da i ne govorim, o Western Unionu isto tako.

I eto, sada vi pomažite. Proći ćete kao i ja, iznervirani i očerupani, a onaj kome se novac šalje dobit će sumu umanjenu za 20 posto. Dakle, mene će samo slanje novca, u svim varijantama, doći gotovo 80 eura, skoro trećinu od onoga što ću poslati prijateljici.

Moja je prijateljica 2014. godine izbjegla iz Luganska, sada je drugi put morala bježati iz Kijeva. Ona i kći gladuju u bugarskom kampu za izbjeglice, i barem je zaslužila da dobije pomoć koju joj netko iz srca i duše šalje – razočarano zaključuje svoju priču sugovornik Slobodne Dalmacije.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh