“Kao mlada osoba postavljam sebi logično pitanje.
Kakva nam je budućnost?
Možemo stvarati ideje, ali ih ne možemo realizovati, jer je situacija loša, ali ne samo sada, već je 30.-ak godina tako. Razmišljanje o djeci je nerealno, jer ako ćemo ih imati samo da ih imamo, a ne možemo im obezbijediti sve što je neophodno, onda nema smisla čak ni misliti o njima.
Trebamo li ih imati, pa poslije tražiti da nam drugi pomažu novćano kako bi ih prehranili, jer mi nismo u mogućnosti da im pružimo potrebno? Nemojte lagati i govoriti ako ima za jedno dijete da ima i za više njih pišu za Crna-Hroniku.
Sada ću vam tu laž srušiti sa protupitanjem.
Kada kupujete hranu nikada ne kupite količinski isto samo za vas, i kada npr. živite sa mužem. Koliko je tek onda potrebno para ako se ima jedno ili više djece? Treba više hrane, više je potrošnje struje, vode, odjeće, a sve to se plaća, a da bi platili morate biti zaposleni, a ako ste zaposleni trebate primati redovnu i dovoljno veliku platu koja može pokrivati sve troškove.
Ima li negdje radno mjesto koje to pruža? Odrasli mogu preskočiti koji obrok i na to smo već navikli. Možemo pojesti najlošiju hranu, ali mogu li tako djeca? Treba li im dati paštete i salame, pa da na tome odrastaju? Kakav odgovor sada imate?
Kako obezbijediti krov nad glavom? Podići kredit, trpiti sav mogući teror na poslu, biti vezan za robovlasništvo, jer obaveze se moraju plaćati? Ne vrijedi tražiti druga radna mjesta, jer ogromna većina su takvi, izrabljivači.
Želja za stanom isto uzaludna. I, prestanite više sa šminkanjem stvarnosti govoreći laži da posla ima na sve strane. Poslovi za koje ćemo biti plaćeni sa 600-700 maraka i na kraju ne možemo dva računa od toga platiti?
Raditi po cijele dane, a nemati para za pošten obrok? Zašto onda radimo? Samo za račune?!
Poslovi gdje odradimo probni, a koji nam ne plate, i još nas na kraju šutnu? Na to mislite? Zato ja i izbjegavam probni rad. Možemo biti obrazovani, ali malo kome to vrijedi, jer većinom se sretnemo na starom dobrom mjestu, birou za zapošljavanje. Kakvu prespektivu imamo?
Jesmo li postali taoci neprihvatljivog života? Svi traže da redovno ispunjavamo svoje obaveze, a niko se ne pita kako da platimo? Šta hoćete više od nas? Strogoću i nerazumjevanje dokazuju na djelima, pa se npr. struja isključi za mala dugovanja.
Pretpostavljam da isto postupaju i kada je voda u pitanju? Kada nam kasni plata niko neće ćekati da nam se isplati, već svi kažu morate ispuniti svoje obaveze. Kad već moramo, onda zašto ne bi svakom poslodavcu koji ne isplaćuje redovno išle velike kamate na čekanje zarađenog? Da mora isplatiti dvije za čekanje jedne plate? Da njemu idu svi nasi raćuni, pa neka on to odmah rješava? Tada sigurno ne bi kasnili sa isplatama.
Cijene hrane su nevjerovatno velike, pa 3. obroka dnevno idu na listu želja… žalosno.
Da li iko ima razumjevanje za građane?
Da li iko radi bilo šta da nam se pomogne i olakša? Ne trebaju nas zanimati njihova prepucavanja koja nam puštaju na televiziji.
Zašto bi nas bilo briga šta jedni drugima govore?
Da li će nam interesovanje za takve teme otvoriti radna mjesta?
Hoćemo li imati veće plate?
Zašto bi iko od nas branio bilo koga od njih, bilo čiju stranu?
Ko istinski i bez sopstvene koristi brani nas i naše interese?
Ne treba nas zanimati kako je u drugim zemljama. Ne trebamo slušati priče da sada nigdje nije dobro, jer kada je u drugim zemljama bilo dobro o tome niko nije pričao. Nisu zato, jer bi onda i mi tražili dobro. Ne trebaju nas interesovati priče da će za 5. – 10. ili više godina plate biti veće, jer ako i budu tada će i sve drugo poskupiti, pa onda dođemo na isto, a i ne može niko čekati da se tada plate povećaju, jer danas treba jesti, danas se trebaju platiti obaveze, a ne za nekoliko godina.
Kada grašani na izborima bilo kome od vas poklone glas poklonili su vam šansu da se dokazujete na djelima, a ne da prenosite priče kako je svugdje ista situacija. Tuđe nas ne zanima. Hoćemo li biti manje gladni ako znamo da je i drugdje teško? Za vas se glasa da budemo napredniji od drugih, a ne da se možemo porediti sa tuđom, lošom situacijom.
Uzimajte dobre primjere iz drugih zemalja, primjere na koje ćemo se ugledati i zbog njih napredovati. To ne želite? Zanimaju nas sa glupostima putem medija samo da se ne bi prićalo o temama vaznih za nas. Ne trebaju nas zanimati ni emisije u kojima se, vjerujem prikazuje namjesteno blagostanje i uspjeh porodica koje su od nićega, sa 5 maraka stvorili dobar život, jer je to nemoguće! Ne trebaju nas zanimati putevi, jer gladni ne mogu jesti puteve, a jos manje mogu putovati – pišu za Crna-Hroniku.
Dajte nam tvornice hoćemo da radimo!
Ko je tu kriv? Ipak vi koji nosite etiketu sa cijenom. Jeftini ste. Kada je akcija? Onda kada nemate para ni za kilo brašno da kupite? Prodajete se za mrvice, sram vas bilo! Krivi su i oni koji se prodaju za više od mrva. Krivi ste i vi koji ste dupe zalijepili za komfor i ćekate druge da umjesto vas djeluju. Nemate ni obraza ni stida. Nisam u ničijoj stranci i ne branim nikoga, jer za mene su svi isti. Po svemu se može zakljućiti da su mnogi građani postali opozicija opoziciji i vlasti, a to govori koliko je svijeta razočarano u sve. 30.-ak godina se nalazimo na Titaniku i nikako da pređemo na siguran brod.
Da li ce se naša budućnost nastaviti na Titaniku?
Na sve tri strane skoro svim građanima je isto, jer svi sadrže gladne ljude, pa vi vidite da li ima smisla da se međusobno svađate, i da li svađe donose korisne rezultate za vaš napreda – pišu za Crna-Hroniku.
Neki kažu ako nam nije dobro da se preselimo tamo gdje je bolje.
Zašto bi išli?
Za koga je onda ova zemlja ako nije za nas?
Dragi Bože, imaj barem Ti milosti, jer ljudi je nemaju.”
