Na sam spomen riječi anestezija, mnoge će preplaviti upravo osjećaj straha – strah od gubitka kontrole, strah od trajnih posljedica, strah od buđenja tijekom operacije… Sad kad smo to rekli važno je dodati – budite sigurni da za vrijeme anestezije liječnik anesteziolog budno prati vaše vitalne znakove. Postoji površinska, lokalna, regionalna i opća anestezija, a koja je za vas najbolja, odredit će vas liječnik, ovisno o zahvatu koji je pred vama i vašem općem stanju.
Koliko su česte komplikacije? Zašto smo u strahu od anestezije? Kako prepoznati dobrog anesteziologa? Na ova nam pitanja odgovara dr. med. Ines Maletić, specijalistica anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja iz Poliklinike Maletić.
JE LI VEĆINA PACIJENTA U STRAHU OD ANESTEZIJE?
Većina se pacijenata boji anestezije, pa tako i operacije, ali to je normalno, nije to svakodnevno događanje. Anesteziolog je taj koji treba za početak treba opustiti pacijenta, steći povjerenje pacijenta koje je najvažnije, a nakon toga i lijekovima opustiti pacijenta ako je to potrebno. Kad malo bolje razmislim, ima poveznica sa psihijatrijom o kojoj sam također razmišljala.
PROBUDI LI SE SVAKI PACIJENT IZ ANESTEZIJE DEZORIJENTIRAN?
Kad se probude, pacijenti različito reagiraju, neki plaču, a neki se smiju, uglavnom su dezorijentirani. Na reakciju utječu i lijekovi, a i stanje samog pacijenta, to je potpuno individualno. U svakom slučaju, pacijenta je potrebno umiriti. piš e”Ordinacija“.
NA ŠTO ANESTEZIOLOG UVIJEK MORA OBRATITI POSEBNU PAŽNJU?
U svakom trenu anestezije, moramo biti posvećeni pacijentu i na sve eventualne promjene trenutnog stanja odmah reagirati. Za vrijeme anestezije, stalno pratimo vitalne parametre i u skladu s tim reagiramo. U anesteziji se sve odvija vrlo brzo. Tijekom anestezije prate se svi vitalni parametri pacijenta. Ovisno o operaciji opseg praćenja varira. Osnovno praćenje je tlak, puls, oksigenacija.
KOJE OSOBINE MORA IMATI DOBAR ANESTEZIOLOG?
Anesteziolog mora biti dobro educiran, stručan, savjestan, smiren, educiran i apsolutno siguran u svoje znanje i postupke, pogreške ne smiju biti prisutne.
KAKO UMIRUJTE PACIJENTA KOJI JE NERVOZAN?
Kao prvo potrebno je steći povjerenje, a do toga dolazimo razgovorom. Kod vrlo nervoznih i preplašenih pacijenata umirujemo ih lijekovima za opuštanje.
KOLIKO SU ČESTE KOMPLIKACIJE?
Komplikacija bolje da nema. Pacijent je najsigurniji na operacionom stolu, imamo sve potrebne lijekove a pacijent ima osiguran dišni i venski put kroz koje možemo djelovati na vitalne funkcije. Također ima stručnu osobu, anesteziologa pored sebe koji indicira terapiju. Sve dalje ovisi o kirurškom zahvatu i kondiciji pacijenta u zdravstvenom smislu.
TREBAJU LI PACIJENTI PRIJE OPERACIJE DATI NEKE INFORMACIJE KAKO BI SE DALA PRAVILNA DOZA?
Prije operacije potrebna je anamneza, prijeoperacijska priprema, pregled i procjena zdravstvenog stanja. Radi se i laboratorijska analiza krvi, EKG, po potrebi RTG srce pluća, pregled interniste ili još nešto ovisno o stanji i bolestima pacijenta. Obavezno je vaganje pacijenta jer se lijekovi daju ovisno o kilaži. Ovo sve se odnosi na redovni program. Kod hitnih stanja često nemamo mogućnosti saznati detalje niti imamo vremena napraviti kompletnu obradu.
ŠTO S PRIČAMA PACIJENATA KOJI SU SE PROBUDILI USLIJED OPERACIJE I NE MOGU KOMUNICIRATI?
Ako se sve radi kako treba, dakle uz pravilno vođenje anestezije ne događa se da se pacijenti probude.
KOJE VRSTE ANESTEZIJE POSTOJE?
Postoji površinska anestezija u obliku anestetske kreme, gela, kapljica. Lokalna anestezija kod koje se lokalno u mjesto rada ubrizgava lokalno anestetik. Regionalna anestezija kod koje se anestezira određeni dio tijela. Opća anestezija kod koje je pacijent uspavan. Površinsku i lokalnu anesteziju primjenjuju dermatozi i kirurzi, a regionalnu i opću anesteziolozi.
KAKO IZGLEDA PRIPREMA, I SAM TIJEK OPĆE ANESTEZIJE?
1. Premedikacija: Otprilike sat vremena prije zahvata pacijentu se daju potrebni lijekovi za opuštanje. Tada se pacijent odvozi u operacionu salu radi priprema za zahvat.
Prije anestezije, pacijenta se “spaja” na aparate koji će pratiti vitalne funkcije, između ostalih će pratiti krvni tlak, rad srca te zasićenost kisikom u krvi.
2. Uspavljivanje: U ovoj se fazi pacijentu daje lijek na venu nakon čega će on zaspati.
3. Relaksacija: Potrebno je dati lijekove za opuštanje mišića nakon kojih se uvodi endotrahealni tubus preko kojeg ventiliramo pacijenta odnosno omogućavamo mu mehaničku ventilaciju.
4. Održavanje anestezije: Dodajemo po potrebi analgetike (lijekove protiv bolova), relaksanse, da se mišići opuste.
5. Lijekovi za buđenje: Nakon što pacijent počne spontano disati, uklanjamo endotrahealni tubus, ekstubiramo pacijenta.
