Ova na prvi pogled naivna i dječija priča bi nam mogla otkriti suštinu života. Jedan hrast i jedna vrba rasli su zajedno na brežuljku. Hrast je bio srećan i rastao šireći svoje grane u širinu i u visinu. U njegovoj krošnji su odmarale ptice kojima se on divio i rado razgovarao sa njima, a one su mu zauzvrat rado pjevale.
Njega nisu brinule ni duge i hladne zime, niti kišni dani bez sunca. On je bio siguran u sjeme iz kojeg je nikao. U odnosu na njega vrba je stalno brinula. Plakala je noćima i tjerala ptice iz svoje krošnje. Nikada joj ništa nije bilo po volji. Žalila se na sav glas zbog čega su je i prozvali žalosna vrba.
Zbog toliko plakanja i tuge ona je zakržljala i postala malo i ružno drvo. Seljani su vidjeli da im ona kvari sliku pored velikog i moćnog hrasta te odlučiše da je posjeku. Par zamaha sa sjekirama i više nije bilo života u njoj. Tako je vrba doživjela sudbinu koju je prizivala svojim kukanjem.
Hrast je nastavio da raste na brežuljku sam i nije se osjećao usamljeno ni u jednom trenutku. Postao je moćno i veliko drvo u čijoj hladovini su se odmarali seljaci, ptice spavale u njegovoj krošnnji, a vjetar svirao kroz njegovo lišće uspavljujući noću i sam hrast.
,piše Infpult
Nemojte gubiti vrijeme sažaljevanjem samoga sebe i situaciju u kojoj se nalazite. Mi treba iz svakog dana da izvučemo maksimum, da mu se radujemo i tražimo samo ono najljepše u njemu. Ako budemo tako radili lijepe stvari će početi da nam se dešavaju.
Ima mnogo istine u izreci “Kako zračiš, tako i privlačiš.” Kada ustanemo neraspoloženi i nervozni cijeli dan nalijećemo samo na takve ljude, a kada ustanemo raspoloženi , ne postoji situacija koja može da vam pokvari dan. Kako se mi ponašamo tako će nam biti. Samo je do nas, ni do koga drugog.
