Dugogodišnja pojava u japanskom političkom okruženju, 67-godišnji Abe kratko je bio premijer — od 2006. do 2007. — prije nego što je ponovno obnašao najvišu političku dužnost u zemlji od 2012. do 2020. Njegova Liberalno-demokratska stranka desnog centra dominirala je Japanska politika od svog osnivanja 1955, piše Washington Post.
Do trenutka kad je podnio ostavku zbog bolesti u augustu 2020., Abe je postao premijer modernog Japana s najdužim stažem. Njegov mandat premašio je mandat njegovog djeda Nobusuke Kishija, koji je vodio Japan od 1957. do 1960.; njegov otac, Shintaro Abe, također je služio kao glavni sekretar kabineta, koji se često smatra drugom najmoćnijom pozicijom u zemlji.
Abe je rođen 21. septembra 1954. u Tokiju. I to ne u “običnoj” porodici, nego je i po očevoj i po majčinoj liniji, potomak izuzetno utjecajnih porodica u politici Japana.
Ken Abe, njegov djed po ocu, bio je bogati zemljoposjednik i član Zastupničkog doma japanskog parlamenta tokom Drugog svjetskog rata, dok je njegov otac, Shintaro Abe služio u Zastupničkom domu od 1958. do 1991., s dužnostima glavnog tajnika kabineta, a kasnije je bio ministar međunarodne trgovine i industrije, i ministar vanjskih poslova Japana, između 1982. i 1986. godine. Tokom Drugog svjetskog rata, Shintaro Abe se dobrovoljno prijavio da bude pilot kamikaza, ali je na njegovu sreću rat završio prije nego što je završio obuku.
Shinzo Abeov djed po majci bio je Nobusuke Kishi, i smatralo se da je “ekonomski kralj” okupirane Kine i Mandžukuoa, japanske marionetske države u sjevernoj Kini, uoči Drugog svjetskog rata. Nakon što je Japan napao SAD, radio je kao zamjenik ministra za streljivo u kabinetu premijera Hideki Tōjō, koji je kasnije pogubljen kao ratni zločinac, piše Jutarnji list.
Na kraju rata, i Nobushe Kishi je zatvoren u zatvoru Sugamo kao ratni zločinac “Klase A” od strane američkih okupacijskih snaga, ali je kasnije pušten na slobodu. Djedova sudbina snažno je utjecala na Shinza Abea, koji je u svojoj knjizi Utsukushii Kuni e (Prema prekrasnoj zemlji) napisao: “Neki su ljudi znali isticati mog djeda kao ‘osumnjičenika za ratne zločince klase A‘ prema čemu sam osjećao snažnu odbojnost. Možda sam se zbog tog iskustva emocionalno vezao za konzervativizam. Djed Nobusuke Kishi se vratio u politiku i 1955. pomogao u osnivanju Liberalno-demokratske stranke (LDP), da bi postao i premijer Japana od 1957. do 1960.
Nakon studija u Japanu i Americi, Shinzo Abe se zaposlio u kompaniji Kobe Steel, da bi zatim ušao u politiku i 1993. je izabran u Zastupnički dom. Premijer Junichiro Koizumi imenovao ga je glavnim tajnikom kabineta u septembra 2005., prije nego što ga je zamijenio na mjestu premijera i predsjednika LDP-a u septembru 2006. Nakon toga potvrđen je kao premijer na posebnoj sjednici Nacionalne skupštine, star 51 godinu, postao je najmlađi japanski poslijeratni premijer, i prvi koji je rođen nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, Abe je podnio ostavku na mjesto premijera nakon svega godinu dana na dužnosti, zbog medicinskih komplikacija izazvanih ulceroznim kolitisom, nedugo nakon što je njegova stranka izgubila izbore za Dom vijećnika te godine. Zamijenio ga je Yasuo Fukuda, koji je postao prvi u nizu od pet premijera od kojih svaki nije uspio zadržati dužnost više od šesnaest mjeseci.
Nakon što se oporavio od bolesti, Abe je organizirao neočekivani politički povratak, pobijedivši Shigerua Ishibu, bivšeg ministra odbrane, na izborima za predsjednika LDP-a po drugi put u rujnu 2012.
Abe je nastojao transformirati naciju zaštićenu američkim nuklearnim kišobranom i vezanu pacifističkim ustavom u asertivniju i međunarodno angažiraniju silu. Također je pokušao revitalizirati stagnirajuću japansku ekonomiju, koja je izgubila svoju poziciju najveće u Aziji između njegova dva mandata.
Skandal je pokvario njegov kratki prvi premijerski mandat. Ali postigao je više uspjeha u preusmjeravanju nacionalnog kursa nakon povratka na vlast 2012. Ekonomska politika koju je provodio, nazvana “Abenomika”, bila je zamišljena kao šok terapija za gospodarstvo koje je stagniralo nakon dugotrajnog poslijeratnog procvata. Abeova strategija “tri strijele” pozivala je na kombinaciju monetarnog popuštanja – što je on uvjerio Japansku centralnu banku da podrži – povećanu državnu potrošnju i druge ekonomske promjene s ciljem okončanja više od dva desetljeća izgubljenog rasta.
Rasprava o tome je li strategija uspjela nije riješena, iako je doneseno nekoliko strukturnih promjena i ciklus hiperniske inflacije nije prekinut.
Abe je izgradio dugogodišnji sigurnosni savez Japana sa Sjedinjenim Državama, ali odnosi s najbližim susjedima Tokija bili su zategnuti tokom njegova mandata. Pojačao je desničarske nacionaliste posjetom kontroverznom svetištu Yasukuni, koje odaje počast, između ostalih, ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata. Abe je također donio zakone koji su omogućili japanskim samoodbrambenim snagama da se bore zajedno sa saveznicima u inozemstvu, u potezu koji je uznemirio Južnu Koreju i razbjesnio Kinu.
Bivši premijer imao je dugogodišnje ambicije da izmijeni japanski ustav. Konkretno, vidio je članak 9, koji odriče rat i zabranjuje vojsku, kao prepreku Tokiju da preuzme ulogu koja priliči regionalnoj sili. No unatoč svojim značajnim političkim vještinama, Abe nije prikupio dovoljno podrške za održavanje referenduma potrebnog za promjenu temeljnog dokumenta modernog Japana.
Abe je nedvojbeno bio jedan od poslijeratnih najuspješnijih premijera Japana, rekao je Jeffrey J. Hall, stručnjak za japansku politiku na Univerzitetu za međunarodne studije Kanda, citirajući njegov rekord vođenja LDP-a do brojnih pobjeda na izborima. Ali njegov uspon na vlast došao je uz podršku desničarskih nacionalista i potaknuo je historijski revizionizam, dodao je Hall.
U godinama nakon što je napustio dužnost, Abe je postao posebno glasan kritičar Pekingove asertivnosti u indo-pacifičkoj regiji. Ove je godine Abe pozvao Sjedinjene Države da napuste svoju politiku strateške dvosmislenosti prema Tajvanu i obvežu se na obranu samoupravnog otoka u slučaju kineskog napada.
Japan je također isporučio milijune doza cjepiva protiv koronavirusa Tajvanu – prijenos koji je Abe navodno pomogao olakšati u vrijeme kada se otok borio s naglim porastom infekcija. U petak je tajvanski čelnik Tsai Ing-wen nazvao Abea “dobrim prijateljem” i “vjernim saveznikom” Tajvana.
Abe je posebno njegovao blisko prijateljstvo s predsjednikom Donaldom Trumpom dok su njih dvojica bili na dužnosti. Bio je prvi strani čelnik koji se sastao s Trumpom nakon izbora 2016. i prostro crveni tepih tokom Trumpove državne posjete Japanu 2019. Trump je postao prvi strani čelnik koji se susreo s novim japanskim carem Naruhitom i zauzeo mjesta uz ring na prvom sumo turniru novog carskog doba.
Abeov nasljednik, Yoshihide Suga, podnio je ostavku nakon nešto više od godinu dana na dužnosti, u odlasku koji je ubrzao njegovo naširoko kritizirano upravljanje pandemijom. Aktuelni čelnik Japana, Kishida, izabran je da vodi zemlju uz Abeovu prešutnu podršku, prenosi Raport.
