Kultura

Hadžija Fejzulah Delagić, o djetinjstvu u Koraju: Čekali da se upale kandilji, pa trčeći obavještavali postače

Rođeni sam Korajac i dobro pamtim kada ovo mjesto nije imalo struju. Naše su majke ustajale prije sehura, pravile pite, a onda po cio dan radile zajedno sa očevima. Znam kada su se imami uz pomoć lampe penjali na munare po ciča-zimi. Nije bilo lako, ali su to sve čari ramazana koje pamtim. Džamije su bile pune, kaže ovaj korajski hadžija

Povratničko mjesto Koraj, na obroncima planine Majevice, daleko je od svog nekadašnjeg sjaja. Uzrok tome je agresija na BiH, koja se u Koraju manifestovala kroz masovna ubijanja, protjerivanja Bošnjaka, pljačku i paljenje njihove imovine.

Koraj je administrativno u bh. entitetu Republika Srpska, ali su bošnjački povratnici vezani za Općinu Čelić u entitetu Federacija BiH gdje su prognani uglavnom tokom juna 1992. godine.

Fejzulah Delagić, jedan od korajskih hadžija, napominje da je u Koraju nekad bilo “kao u raju”, a da je sada Koraj “kao belaj”. Malo je ljudi, manje se poštuju običaji, ali, ističe on, ništa ne može zasjeniti ljepotu ramazana.

„Rođeni sam Korajac i dobro pamtim kada ovo mjesto nije imalo struju. Naše su majke ustajale prije sehura, pravile pite, a onda po cio dan radile zajedno sa očevima. Znam kada su se imami uz pomoć lampe penjali na munare po ciča-zimi. Nije bilo lako, ali su to sve čari ramazana koje pamtim. Džamije su bile pune, a imali smo tri džemata. Danas imamo dva džemata, ali je to rezultat agresije na BiH, našeg progona, ali pomalo i našeg odnosa prema vjeri i običajima“, kaže Delagić.

Iz djetinjstva se sjeća kako je s ostalom djecom čekao da se upale kandilji. Kroz mahale su trčali i obavještavali postače da mogu iftariti.

„Svakako da su to nezaboravni dani. Koraj je bio prava bosanska čaršija, znali su se svi adeti. Pretrpjeli smo brutalnu agresiju, prognani smo, ali moramo razmišljati o našem Koraju i opstanku na ovim prostorima“, kaže on.

Na hadž je išao 2012. godine, a planirao je i ove godine. Međutim, vjerovatno neće ići zbog pandemije COVID-19, a ako ni naredne godine ne ode, kaže kako će dio novca dati u neki hajr. Njegova djeca i unuci su van BiH, ali se često čuje sa njima.

„Baš sam razgovarao sa unukom Ibrahimom. Kaže da je ispostio pola ramazana. Unuka kaže da posti, ali da nekad oko podneva mora nešto i pojesti. Ona je mlađa pet godina i kažem joj da slobodno nastavi. Insanu bude žao kada ramazan prođe.“

Na svom imanju, koje se proteže na 10-ak duluma, svakodnevno radi. Kaže da je teško onom ko legne.

„Odredim sebi koliko posla trebam obaviti taj dan. Nakon toga, malo prilegnem, klanjam i tako prođe dan. Nekako sada lakše postim nego kada sam bio mladić. Valjda što imam organizovan dan“, govori on.

Penziju je zaradio u Austriji. Kada sve sabere i oduzme, kaže da je zahvalan dragom Allahu na imetku.

„U penziji sam 15 godina. Da sam tražio upola od ovog što imam, rekao bih, hvala. Dragi Allah mi je dao više nego što sam se nadao i na tome sam neizmijerno zahvalan“, kaže na kraju razgovora hadžija Fejzulah Delagić.


loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh