Objavu Nejre Zečić prenosimo u cijelosti:
“Šta ostane kad se sklope oči koje su bile nečiji cijeli svijet?
Ostane praznina bez dna, dan okupan tamom i život pun sjete i divnih uspomena.
Ostane po koja nedovršena riječ, more snova i ugašenih želja…
Ostane jedna velika rupa u grudima koju niko ne može popuniti…
Nastaviš da živiš, ali nekim novim životom… Nastaviš, ali ništa više nije isto…
Par puta krenem da nešto napišem, ali odustanem, nisam imala dovoljno snage da nađem riječi kojima bih te mogla opisati.
Osmijehu sestrin najdraži, bio si moj lav i zauvijek ćeš to i ostati.
Sama uspomena na to koliko si nas volio i koliko smo te svi voljeli, daje mi neku nevjerovatnu snagu da nastavim dalje i da budem jaka onako kako si ti bio, znam to, jer smo mnogo toga prošli, dobrog i lošeg, i izdržali, zajedno. I uvijek si govorio da će sve biti dobro.
Jaki smo svi braco moj, samo nam fališ ti, najjači i najsnažniji.
Nedostaješ danas i nedostajati ćeš uvijek.
Dio mog srca je otišao s tobom.
Allahovom voljom i određenjem preselio si u mubarek petak na neki bolji svijet, gdje nema boli.
I zahvalna sam Mu što nas je počastio da uživamo u tvom društvu svo ovo vrijeme.
Znaš li, braco moj, da nije sabura i nade u Allahovu milost, srce bi puklo.
Molim dragog Allaha dž.š. da ti podari Džennet Firdevs, da ti uljepša kabur, da te zaštiti od kaburskog azaba i da tvoj kabur učini svijetlim.
Dok god živim i dok znam za sebe, znati ću i za tebe.
Čuvati ću te u svojoj dovi i svom srcu, tu si na sigurnom.
Tvoja sestra se uvijek borila za tebe i ti to znaš, i nastaviti ću da se borim i dalje. Po uzoru na tebe. Znam da bi volio tako.
I moliti ću Onoga koji nas je stvorio da mi te čuva i da ti olakša, sve do našeg ponovnog susreta inšallah.
Volim te braci moj, osmijehu, radosti moja, legendo, fighter-u, stijeno, majstore svakog zanata, najplemenitijeg srca i duše…
Tvoja voljena sestra.”
