Piše: Dragan Bursać za portal “Antena M”
Ono što se juče događalo u Banjaluci, preciznije u Skupštini RS-a, ne bi ni pas sa maslom mogao pojesti, a tiče se direktno države Crne Gore i crnogorskog naroda.
Sve naše šizofrenije
Prije toga je Milorad Dodik odbio pozvati Predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića u zvaničnu posjetu Bosni i Herecegvoni, iako ga je baš on protokolarno pozvao u tu istu zvaničnu posjetu (sic!). Onda je Dodik šizofreno nastavio insistirati na negostoprimstvu, pa je natjerao Skupštinu RS-a da uvrsti ovo pitanje na svoju vanrednu sjednicu. Onda je 12 sati mrcvario gledatelje, medije, zdravu logiku, razum i dostojanstvo svojom tiradom suludom, pa je u toj litiji ničega sarajevski portak Klix nazvao neprijateljskim za RS, e da bi na kraju njegovi klimoglavci rekli, Milo nije poželjan u Bosni i Hercegovini.
Na stranu što je Predsjednik Đukanović već najavio da neće dolaziti u ovako “nategnutu” posjetu Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik se i dalje ponaša kao uvrijeđena mlada, pokušavajući da njegova bude zadnja u već završenoj stvari.
U svakom slučaju, sjajna demonstracija višeslojnog ludila:
Ludilo prvo, najstarije u RS-u sadržano je u jednom količniku: Na ovom porostoru (RS-a) u toku je trka, mrtva trka u četništvu između vlasti i opozicije. Samo sa različitih strana, ali je meta uvijek ista, sekularna i nezavisna Crna Gora. Opozicija je primjerice, prošle sedmice tražila da se litijašenje i molebanisanje i zakonski kanonizuje kroz nekakve skupštinske deklaracije, dok je Dodik sa druge strane zahtijevao da se Đukanović proglasi personom non grata u RS-u i BiH. U tom svjetlu, šizofreno i opskurno je djelovalo je 12-osatno nadmetanje vlasti sa Dodikom na čelu i opozicije bezčeone u srbovanju, a sve u cilju bildanja predizbornog nacionalnog mišića uoči oktobarskih lokalnih izbora u BiH.
Neki bi rekli, to je sve…
I nije baš tako.
Zabraniti Đukanoviću dolazak u Srebrenicu
“Ako želite da ova tačka bude skinuta sa dnevnog reda, onda želite da Đukanović dođe na obilježavanje 25 godina od stradanja u Srebrenici”, kazuje Dodik sa skupštinske govornice.
E to je sukus svega!
To je ishodišna tačka Dodikovog razmišljanja koje gravitira uvijek i stalno ka onim koji negiraju genocid i revidiraju prošlost. Jer, treba to znati 11. jula ove godine, biće obilježeno četvrt vijeka od srebreničkog genocida. Biće to vrijeme, čas i mjesto kada će se civilizovani dio svijeta pokloniti sjenima mrtvih, kada će pred objektivima svjetskim i srcima ljudskim sve što valja u političkom narativu kleknuti u Potočarima. I da, zajedno sa Đukanovićem. I da, naravno da tamo Dodik ne želi biti.
Iz dva razloga – bildanje gore navedenog nacionalnog mišića i da se oduži savezniku Vučiću koji se sigurno u Potočarima pojaviti neće.
