Iako je završila srednju ekonomsku školu, Brankica nikada nije radila u struci. Prije rata kratko je bila zaposlena u fabrici tepiha, a potom je kao trgovac radila u Prnjavoru, gdje je stanovala za vrijeme izbjeglištva. Nije ni slutila da će nakon 40 godina provedenih na birou dobiti posao u tekstilnoj industriji.
– Drvar je, nažalost, ostao pust nakon rata. I ono malo stanovništva što se vratilo polako nestaje. Kada smo se vratili iz izbjeglištva 2002. godine i ognjište podizali iz pepela, nismo ni slutili da će fabrika iz Vranja otvoriti pogon u Drvaru i pružiti šansu svima koji žele da rade, bez obzira na stručnu spremu i godine. Pogon “Jumka” velika je nada za opstanak ovog kraja – ispričala je za “Glas Srpske” Brankica, koja sa osmijehom odlazi svaki dan na obuku u fabriku koja bi, prema najavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, trebalo da bude zvanično otvorena 29. januara.
Brankica kaže da posao za šivaćom mašinom nije težak i ko želi, može brzo da savlada sve tehnike šivanja.
– Desetak koleginica bilo je na obuci u fabrici u Vranju, tako da su one tu za sve što nam je potrebno, kako bi što bolje savladale sve tehnike za mašinom – istakla je Brankica i dodala da se u pogonu “Jumka” u Drvaru trenutno šiju uniforme za zaposlene u Elektroprivredi Srbije.
Ističe da su uslovi u kojima rade dobri, te da očekuje da će imati solidne plate, od kojih će moći da žive.
– Zahvalni smo Republici Srpskoj i Srbiji, bez njihove pomoći naš Drvar i okolne opštine koje su po Dejtonu pripale FBiH odavno bi nestali – rekla je Brankica.
Ova šezdesetogodišnja Drvarčanka ponosna je majka kćerke i baka troje unučadi, a uskoro će četvrto unuče uveličati njenu radost.
Ovaj kraj, iako pust nakon što je njime protutnjao ratni vihor, bogat je prirodnim resursima, a sam Drvar nadaleko je poznat po čuvenoj rakiji od drenjina. Brankica i njen suprug, njegujući tradiciju koja se u njihovom domaćinstvu prenosila s koljena na koljeno, poznati su i po proizvodnji čuvene rakije drenje, te pekmeza od ovog slatkog voća.
Na tradicionalnoj manifestaciji Dani drvarske drenjine svake godine izlažu svoje proizvode, a nekoliko puta za svoj rad i trud dobili su priznanje. U domaćinstvu ove vrijedne Drvarčanke putnici namjernici i danas mogu popiti dobru kapljicu čuvene drenje, za čiju je proizvodnju uglavnom zadužen njen suprug.
Brankica Dodig sa osmijehom ističe da ne pamti da je ikada ranije u Drvaru bilo više novinarskih ekipa nego sada.
– Nema dana da ne dolaze novinari, televizijske ekipe, kako iz Republike Srpske, tako i iz FBiH. Svi žele da kažu ponešto o “Jumku”, o nama, i vjerujte to za ovako mali kraj znači mnogo, da se po dobrom za nas čuje – naglasila je Brankica.
