Čak 48 Aluminijevih bivših direktora, članova uprave i Nadzornih odbora odgovorno je za zaloupotrebu, korupciju i kriminal, no Brajković u priopćenju medijima navodi da je istraga Financijske policije Federacije BiH pod pritiskom “sarajevskih političkih stranka”.
Njegovu je odgovornost morala potvrditi po svaku cijenu, piše Brajković pa ističe da je otišao u mirovinu 2009. i ostavio firmu s pozitivnim poslovanjem i dobiti od 50 milijuna eura, što je blizu 100 milijuna maraka.
”Ponosan sam što su mi to jedine ‘greške’ u mome skoro četrdesetogodišnjem radu u Aluminiju”, navodi Brajković.
Na teret mu se stavlja navodno pogodovanje pri kupnji stana u Zagrebu i pozamašne otpremnine koja je isplaćena prigodom odlaska u mirovinu.
Brajković objašnjava da je stan u Zagrebu zamijenio za onaj koji je posjedovao u Mostaru, a odluku o njegovoj otpremnini donio je Nadzorni odbor.
Pozvao je radnike ugašene mostarske kompanije, dioničare i istražna tijela da napore usmjere na otkrivanje uzroka i pravih krivaca koji su napravili dug od blizu 200 milijuna eura i potrošili 50 milijuna koje su zatekli na računu.
Pod vodstvom Mije Brajkovića i uz potporu devet milijuna dolara vlade Republike Hrvatske ponovno je pokrenuta proizvodnje u mostarskom Aluminiju nakon ratnih razaranja. Hrvatska je pokretanje Aluminija vezivala uz nastavak rada šibenskog TLM-a koji je u međuvremenu prestao s radom.
Nakon odlaska Brajkovića iz Aluminija tvrtka je svake godine bilježila gubitke u poslovanju i ugasila se sredinom jula pošto je isključena s naponske mreže jer vodstvo nije bilo u stanju više plaćati račune za električnu energiju i sirovine. Glavni problem za Aluminij su visoke cijene električne energije koje su plaćali te loši ugovori.
Nakon prestanka rada, zaposlenici Aluminija održali su proteste ispred zgrade HDZ-a BiH u Mostaru. Održan je niz sastanaka s predstavnicima HNS-a, te uprave i sindikata nakon čega je najavljeno ponovno postupno pokretanje proizvodnje.
U mostarskom Aluminiju zaposleno je 900 radnika. Najveći vlasnik je Vlada Federacije BiH s udjelom od 44 posto, isto toliko imaju mali dioničari, dok je 12 posto dionica vlasnik Vlada Republike Hrvatske.
Potporu za ponovno pokretanje Aluminija dala je i Hrvatska vlada.
