Ovakve komentare već danima korisnici društvenih mreža u BiH ostavljaju na gotovo sve vijesti koje mediji iz BiH, ali i regiona, objave u vezi s pandemijom virusa korona. Bilo da se radi o kratkoj vijesti o broju potvrđenih novih slučajeva zaraze ili o nekoj izjavi stručnjaka u vezi s tom situacijom, građani na mrežama uglavnom reaguju sa nepovjerenjem, prozivkama, pa i uvredama. Većina ljudi je i u „stvarnom životu“ zasićena vijestima o koroni, te u pitanje dovodi kako zvanične informacije koje se objavljuju u vezi sa ovom krizom, tako i mjere koje se zbog toga donose.
Manjak informacija
Stručnjaci kažu da je sve to rezultat djelovanja brojnih činilaca, među kojima je na prvom mjestu poljuljano povjerenje.
– Širom svijeta je od ranije nastupio fenomen krize povjerenja u autoriteret, a to je možda samo više izraženo za vrijeme ove krize u vezi s virusom korona, zato što je to kriza koja je uticala zdravstveno, socijalno, ekonomski na sve ljude. Ljudi osjećaju egzistencijalnu ugroženost, a u situaciji kada imamo manjak informacija ili mnogo dezinformacija, kao u ovoj situaciji, to dovodi do izraženijeg nepovjerenja – kaže za Srpskainfo komunikolog Mladen Bubonjić.Po njegovim riječima, do manjka pouzdanih informacija i plasiranja toliko dezinformacija, poluinformacija i neprovjerenih informacija dolazi i zbog toga što je ovo potpuno nova situacija za čovječanstvo, koje se prvi put susreće s virusom koji je zahvatio cijeli svijet, te je mnogo i nepoznanica.
Ni naučnici „nisu načisto“
Problem je, kaže, to što ni naučnici „nisu načisto“ u vezi sa ovim virusom, pa ni objašnjenja i informacije koje dolaze do javnosti nisu uvjerljiva.
– Bilo bi dobro da stručnjaci epidemiolozi i infektolozi izađu i da samo pročitaju ono što u udžbenicima piše, odnosno da jasno narodu, recimo, kažu zašto se u određenoj situaciji proglašava vanredno stanje i uvode restriktivne mjere, a u drugim ne. Puno bi manje bilo dezinfomacija i stvaranja te netrpeljivosti kada bi samo ono što nauka kaže jasno i decidirano iznijeli u javnost. Kada to izostane, sve je više sumnje u javnosti, sve je više nepovjerenja i ljudi reaguju gotovo u afektu, defanzivno i na način da kritikuju svaku njihovu informaciju, pa čak i one koje im mogu biti korisne i koje su adekvatne i pravovremene. Ako tome dodamo silne priče o netransparentnim nabavkama opreme, lijekova i respiratora, ljudi gube povjerenje ne samo u institucije, već što je veoma pogubno, u nauku uopšte – smatra Bubonjić.
Protivrječnosti
Kod nas je rastu nepovjerenja doprinijela i činjenica da i ponašanje nadležnih, ali i uticajnih ljudi, nije bilo usklađeno s njihovim izjavama.
– Imali smo, recimo, u Srbiji i Hrvatskoj element izbora koji je uticao na izjave. U Srbiji imate članove stručnog tima koji daju vrlo oprečne izjave, jedni druge demantuju i to ljude zbunjuje. S druge strane, dovodi u sumnju i pitanje njihove kompetencije. Mnogo toga je i olako izrečeno, kao to da je sasvim u redu da glasate, da to nije velika opasnost, ili da dopustite derbi s 20.000 ljudi. Kada imamo te neusklađenosti i protivrječnosti, a sama korona je takva da postoji velika doza nepoznanice, povjerenje se lako poljulja. Kod nas su nadležni bili poprilično ujednačeni i nije bilo takvih iskakanja, tako da je kod nas malo veće i povjerenje, ali sa druge strane, mi smo navikli da se oslanjamo i gledamo prema Srbiji. Više smo skloni da vjerujemo njima, posebno kada su u pitanju ljekari – ističe psiholog Slađana Cvjetković.Navikli smo da neko misli za nas“
– Na početku pandemije su nastupi struke bili vrlo dramatični, u smislu da nas očekuje nešto nepoznato, što nas ugrožava i postoji šansa da to ugrozi zdravstveni sistem. I same mjere su bile mnogo represivnije u smislu zaštite zdravlja, a država je brinula o našem zdravlju, pa smo imali preporuke, zabrane kretanja i slično. Onda je to naše prvo iskustvo bilo da smo dosta dobro prošli, izbjegli italijanski scenario, a zahvaljujući i tim mjerama zaštite. To nas je nekako opustilo u smislu da se čovjek, ipak, može zaštititi. Međutim, i ukidanje mjera je došlo lako i brzo u odnosu na naša očekivanja, pa je i to zbunilo ljude, a dovelo i do sumnje da li je sve to bilo baš toliko opasno. Sve to utiče na ljude. Sada imamo novu situaciju, da je odgovornost za naše zdravlje s države prebačena na nas lično, a to nam je opet novo, jer smo mi navikli da drugi brinu o nama. Mi smo takvo podneblje da smo navikli da neko razmišlja umjesto nas i da prebacujemo odgovornost na lidere – opisuje Slađana Cvjetković,piše Srpskainfo
