Prošla je pravu golgotu zbog pretrpljenog nasilja i sa traumama ali i posljedicama prebijanja će se boriti, kako kaže zauvijek.
– Pošto sam prvi put doživjela nasilje i to stravično, tek sad vidim koliko je bolno, prvenstveno psihički. Pri samoj pomisli da me je neko tako krvnički izudarao i da sam na sve to još izbačena iz objekta kako sam izbačena, osjećala sam se kao izmet. Povrijeđena, dezorjentisana, duplo sam vidjela (ne zbog alkohola nego kako su mi doktori objasnili kada sam došla u urgentni, kako mi je udarcem spustio i slomio jagodicu, samim tim su mi i oko i vilica pali. Sjećam se da sam se na pregledu kad su mi saopštili da moram na operaciju, doživjela šok i svim silama se trudila da vidim normalno, da ubijedim (slažem) sebe i njih da možda i nije tako strašno, ali nisam uspjela) i eto završila sam sa deformacijom lica. Samo molim Boga da postoji rješenje i mogućnost da se to popravi. A mogu da zamislim kako je tek ženama koje konstantno to doživiljavaju, pa čak i verbalno omalovažavanje, kojima usade u mozak da su bezvrijedne – počela je Nataša izlaganje, a potom uputila riječi podrške ženama koje prolaze kroz istu ili slični agoniju.
– Zamislite jedno krhko ljudsko biće – ženu, da misli o sebi sve najgore i da misli da je bezvrijedna u odnosu na druge ljude. To je prestrašno! Ako mi vjerujete, ja sam u kriznim momentima u ovom periodu od kad se to desilo mislila i govorila: ”Bože, bolje da me je ubio!” Gledat ću da se, ako dozvolim, pridružim sigurnoj kući i dam svoji doprinos na bilo koji način koji je potreban. Ako treba i ako bi išta značilo, sa svakom ženom bih tako pričala, ako bi im bilo imalo lakše. Ma na bilo koji način za koji bi oni rekli da je pogodan. Svakako ću se od sad na svaki mogući način zalagati protiv nasilja nad ženama, to obećavam – napisala je Nataša, piše Srbija danas.
