Može li glumac biti sabotiran do te mjere da njegova izvedba završi sa Zlatnom malinom?
Madona je tvrdila da može, nakon što je dobila nagradu za najgoru glumicu u filmu “Body Of Evidence” iz 1993. Smatrala je da njena izvedba nije bila problem, već da je sabotirana u postprodukciji.
Ipak, takva tvrdnja otvara pitanje koliko montaža zaista može da promijeni nečiju glumu.
Izvedbu na kraju daje glumac, a njen kvalitet prije svega zavisi od njega.
Madona je tokom karijere osvojila ukupno devet Zlatnih malina, pa nagrada za ovaj film nije bila ni prva ni posljednja. To dodatno dovodi u pitanje njenu tezu o sabotaži, navodi Index.
Njena filmografija, naime, nije obilježena hvaljenim glumačkim ulogama, piše Far Out Magazine.
O svojoj ulozi govorila je za časopis Time.
– U filmovima iz četrdesetih, zločesta djevojka je morala da umre. Ono što mi se svidjelo kod te uloge jeste to što ona ne umire. A na kraju su me ipak ubili. Zato sam se osjećala donekle sabotirano. Kada je film izašao, iz nekog razloga ja sam bila jedina odgovorna za njega. Sva krivica je svaljena na mene. To je bilo apsurdno – podijelila je.
Ipak, film je imao brojne probleme, a Madona nije bila jedina koja je bila na meti kritika.
Film Body of evidence nominovan je za najgori film, najgoreg reditelja, najgoreg glumca, najgoru sporednu glumicu i najgori scenario. Time je odgovornost podijeljena na gotovo sve ključne učesnike projekta.
Uprkos tome, najveći dio pažnje bio je usmjeren upravo na nju.
“Svi mi snimamo loše filmove. Mislim, izašao je film ‘Diabolique’, a niko nije smatrao Šeron Stoun odgovornom što je film bio sr*nje, ako me razumijete?”
Iako je Madona tvrdila da je bila nepravedno izdvojena, činjenica je da je bila najveće ime u filmu.
Pitanje sabotaže tako ostaje njena interpretacija, dok su kritike njene izvedbe ostale zabilježene.
