Ideja da postoji neka vrsta “superraznolikosti” među muškim mozgovima posljednjih decenija je opet citirana u naučnoj literaturi. Međutim, prema novoj objavljenoj meta-analizi, ovaj argument za uspjeh muškaraca nije potkrijepljen nikakvim dokazima, piše Science Alert.
Na temelju naših podataka, ako pretpostavimo da su ljudi poput drugih životinja, podjednake su šanse da imamo sličan broj žena s visokim postignućima kao i muškaraca s visokim postignućima na ovom svijetu – rekla je biologinja i glavna autorka Loren Harison iz Australijskkog nacionalnog univerziteta (Australian National University – ANU).
Na temelju ove logike, jednako je velika šansa da imamo sličan broj muškaraca i žena s lošim uspehom.
Većina istraživanja o raznolikosti unutar različitih vrsta obično se fokusira na razlike između polova. Nije teško pronaći brojne i ekstremne primjere dimorfizma; čak i unutar naše vrste, kontrasti u polnim hromosomima odgovorni su za preuveličavanje niza anatomskih karakteristika, poput brade ili grudi.
Od kasnog 19. stoljeća, uz natpise poznatog engleskog seksologa Haveloka Elisa, pretpostavka da veći muški mozgovi imaju veći potencijal za kognitivnu snagu koristi se kako bi se objasnilo zašto muškarci “zavrijeđuju” položaje uticaja, zapovijedanja i moći. Otada je mnogo napisano o tome koliko se statističke razlike u polnoj podjeli prenose u nešto uistinu značajno (kratak odgovor – ne), ali malo je studija istražilo osigurava li anatomska raznolikost unutar jednog pola veći spektar ponašanja.
Generalizirajući tvrdnju i primjenjujući je na životinje, u ovoj novoj meta-analizi naučni tim je istražio jesu li ekvivalenti naših vlastitih karakteristika ličnosti u 220 vrsta varirali u velikoj mjeri unutar bilo kog od polova. Uprkos temeljitoj pretrazi oko 10.000 studija, tim nije mogao pronaći nijedan uverljiv dokaz koji bi pokazao veće bogatstvo varijabilnosti u crtama ličnosti mužjaka ili ženki bilo koje od uključenih vrsta.
To ne znači da nije bilo razlika među vrstama u cjelini. Takođe je utvrđeno da se neke odabrane karakteristike, poput imuniteta ili određenih morfoloških osobina, značajno razlikuju među polovima u pojedinim vrstama. Ali ako želimo upotrijebiti prirodu kao opunomoćenika za našu vlastitu širinu varijacija unutar muških mozgova kao što je sugerisano u prošlosti, može se samo zaključiti da bogat krajolik ženskih mozgova pruža isto toliko mogućnosti za genijalnost (i besmislice) kao i muški .
Ako su muškarci varijabilniji od žena, to bi značilo da ima više muškaraca nego žena sa vrlo niskim ili vrlo visokim IQ-om – kaže jedan od autora, evolucijski biolog Majkl Dženions sa ANU. prneosi “Hayat“.
