Ljudima posljednji zubi počinju rasti otprilike oko 17. godine života. Misterij umnjaka teško je riješiti, unatoč njihovom nastanku koji ima kritičnu ulogu u praćenju promjena u našoj evoluciji. Međutim, znanstvenici s Sveučilišta Arizona u SAD-u misle da su ga uspjeli dokučiti, prenosi IFLScience.
Halszka Glowacka, glavna autorica studije, uz pomoć paleoantropologa Garyja Schwartza prikupljala je primjere različitih lubanja kako bi usporedila njihov razvoj. Pretvarajući kosti i zube 21 vrste primata u 3D modele, znanstvenici su uspjeli otkriti da je vrijeme nastanka naših kutnjaka povezano s osjetljivom ravnotežom biomehanike u našim rastućim lubanjama.
Drugi primati ranije dobivaju kutnjake
Odrasli oblici zubi koje koristimo za mljevenje hrane obično niču u tri faze – u dobi od oko 6, 12 i 18 godina.
Drugi primati kutnjake dobivaju ranije. Unatoč svim sličnostima u fazama rasta, čimpanzama kutnjaci niču u dobi od 3, 6 i 12 godina. Žutom pavijanu umnjaci izbijaju do sedme godine, a rezus makakiju do šeste.
Važan ograničavajući faktor koji utječe na vrijeme nicanja zubi je prostor u čeljusti. Međutim, to ne objašnjava zašto se kutnjaci pojavljuju tako kasno u našim životima ili zašto nam umnjaci stvaraju sve više problema.
“Naše čeljusti rastu jako sporo, vjerojatno zbog naše spore povijesti života u kombinaciji s malim licima. Tek kada je mehanički siguran prostor za rast zubi dostupan događa se poprilično zakašnjelo pojavljivanje kutnjaka”, objašnjavaju stručnjaci.
Savršeno usklađeni zglobovi
Stražnji kutnjaci kod primata nalaze se točno ispred dva temporomandibularna zgloba koji čine sklopku između čeljusti i lubanje. Za razliku od drugih zglobova u našem tijelu, ova dva trebaju biti savršeno usklađena jedan s drugim. Također međusobno moraju prenijeti popriličnu razinu sile kako bismo mogli gristi i žvakati.
U biomehanici ovim trofaznim procesom upravljaju principi unutar nečega što se naziva modelom ograničene razine. Ako je zub na pogrešnom mjestu, sila proizvedena na ovaj način nije dobra za čeljust koja jednostavno nije dovoljno velika da se nosi s pritiskom.
Za vrste s duljim čeljustima, vrijeme potrebno da lubanja razvije odgovarajuću strukturu za zube najbliže mišićima u blizini sklopke relativno je kratko. Ljudi, s izrazito ravnim licima, nemaju takvu sreću, već moraju čekati dok se lubanje ne razviju do te mjere da sile koje djeluju na svaki skup odraslih kutnjaka ne oštete našu rastuću čeljust.
Ne samo da nam to daje novi način za procjenu dentalnih stanja, već bi moglo pomoći paleoantropolozima da bolje razumiju evoluciju jedinstvenih čeljusti među našim precima hominidima. “Ova studija pruža snažnu novu tezu kroz koju se mogu vidjeti dugo poznate veze između razvoja zuba, rasta lubanje i profila sazrijevanja”, rekla je Glowacka. prenosi “Net“.
