Slijepac kojem je ubrizgan algin protein koji “osjeća” svjetlost sad može vidjeti i dodirivati predmete uz pomoć posebnih naočala. Dakako, sposobnost gledanja mu je ograničena; on ne može vidjeti boje niti raspoznati lica ili slova. Ali ako liječenje pomogne i ostalim sudionicima studije, moglo bi ponuditi prednosti u odnosu na druge tehnologije vraćanja vida slijepima.
OPSINI OSJETLJIVI NA SVJETLOST
Otkako je razvijena prije gotovo 20 godina, optogenetika se uglavnom koristi kao alat za proučavanje moždanih sklopova kod životinja. No, istraživači se nadaju da će jednog dana moći liječiti bolesti poput Parkinsonove bolesti i sljepoće.
Optogenetika koristi svjetlost za kontrolu neurona. Znanstvenici dodaju gen za svjetlosno osjetljivi protein opsin iz algi ili bakterija, a zatim osvjetljavaju stanicu kako bi opsin pokrenuo promjenu oblika, što uključuje ili isključuje aktivnost neurona. Naime, opsini su osjetljivi na svjetlost putem mrežnice kromofora koja se nalazi u fotoreceptorskim stanicama mrežnice.
Pacijenti uključeni u ovo kliničko ispitivanje imaju nasljednu bolest zvanu retinitis pigmentosa i izgubili su stanice mrežnice fotoreceptora koje koriste ljudske opsine za pretvaranje svjetlosti u električne signale koji se prenose u mozak. Ali u njihovim očima još uvijek postoje ganglijske stanice koje te signale usmjeravaju do mozga putem optičkog živca. To znači da bi pacijenti dodavanjem stanicama mikrobnog opsina potencijalno mogli progledati.
POSEBNE NAOČALE
Prvi dobrovoljac bio je 58-godišnji Francuz koji je oslijepio prije 40 godina; mogao je osjetiti svjetlost, ali nije mogao razlikovati oblike. Za početak, u oko mu je ubrizgan bezopasni adenovirus s genom za opsin iz algi.
Nakon nekoliko mjeseci stanice ganglija u oku pacijenta počele su proizvoditi nove bjelančevine. Potom su pacijentu dali posebne naočale koje pojačavaju dolazno svjetlo i usredotočuju ga na mrežnicu u valnoj duljini boje jantara koju osjeća opsin.
Nakon nekoliko mjeseci treninga muškarac je mogao vidjeti bijele pruge na pješačkom prijelazu dok je hodao ulicom noseći ove posebne naočale.
U laboratorijskim testovima mogao je otkriti i dodirnuti tamne predmete na bijelom stolu, poput bilježnice ili kutije spajalica, koje inače nije mogao vidjeti bez naočala. Mogao je izbrojiti i do tri staklene čaše. A kad je nosio kapu s elektrodama koje mjere moždanu aktivnost, signali su pokazivali aktivnost u vidnom korteksu, dijelu mozga zaduženom za vid, izvjestili su istraživači u časopisu Nature Medicine.
Pacijentu se, sam priznaje, znatno promijenio svakodnevni život. S ovim naočalama na nosu on sad lakše može pronaći tanjur ili telefon, ili otkriti gdje se nalazi neki dio namještaja ili vrata.
EKSPERIMENTI I OPERATIVNI ZAHVATI
Eksperimentira se i s većim dozama virusnog vektora, prilagođavaju se i naočale, ali nijedno poboljšanje zasad nije omogućilo vid u boji.
Jedini trenutno odobreni tretman uključuje uređaj koji signale s kamere postavljene na naočalama šalje elektrodama ugrađenima u oko. On može poboljšati percepciju svjetlosti i nekim ljudima omogućiti da vide oblike, ali ovaj tretman zahtijeva operaciju.
Laboratorij Roelfseme razvija pak moždani implantat koji je majmunima pomogao da vide slova, ali i taj je tretman puno invazivniji od injekcije koja se daje u oko.
Rešetka fotodioda, ugrađena u oko osobe s makularnom degeneracijom, jedan je od nekoliko uređaja u razvoju koji obnavljaju vid
Rešetka fotodioda, ugrađena u oko osobe s makularnom degeneracijom, jedan je od nekoliko uređaja u razvoju koji obnavljaju vid
GenSight Biologics, tvrtka koja je sponzorirala ovo ispitivanje, nije jedina koja se bavi mogućnostima optogenetike za liječenje sljepoće. RetroSense Therapeutics pokrenuo je pokusno ispitivanje prije 5 godina, ali zasad nije izvijestio o rezultatima. Bionic Sight je pak u ožujku objavio kako četiri pacijenta mogu “detektirati svjetlost i pokrete” kada gledaju kroz uređaj nalik naočalama za virtualnu stvarnost.
