Svaštara

Priča o ženi koja je izgubila muža

Jednog jutra je ženu probudila buka iz dnevnog boravka. Iznenadila se kad je ugledala muža jer ga nije očekivala kad je još sinoć bio daleko na putu s kamionom.

Tuga - Ilustracija/Kurir.rs

“Gdje su ti stvari?” -upita žena

“Nisam ih donio ovaj put. Došao sam samo porazgovarati.” -odgovori muž.

Žena je bila malo šokirana jer kad su se zadnji put vidjeli, prije muževog odlaska na put, strašno su se posvadili i danima se nisu čuli niti progovorili jedno drugome ni rijec.

“O čemu on sad želi razgovarati?” -zamisli se žena.

“Došao sam ti reči da mi je jako žao zbog svih naših besmislenih svađa, glupih svađa i grubih riječi na našem zadnjem rastanku i želim da znaš da te jako volim. Posljednjih dana sam te …

“Došao sam ti reči da mi je jako žao zbog svih naših besmislenih svađa, glupih svađa i grubih riječi na našem zadnjem rastanku i želim da znaš da te jako volim. Posljednjih dana sam te htio tisuću puta nazvati ali ponos i inat su bili jači od želje. Želim da mi oprostiš.” – kaže muž.

Ženu su ugodno iznenadile muževe riječi te se privukla k njemu.

“Želim da i ti znaš da i ja tebe jako volim, da sam ponosna na tebe, i molim te da mi oprostiš ako nekad nisam pokazivala razumijevanje ili si se možda zbog mojih riječi ili ponašanja osjećao loše.” -odgovori žena.

“Ti i djeca ste mi najvažniji u životu i bez obzira na sve, štogod da se dogodi, uvijek ću biti uz tebe. Moram početi ispočetka, ali ova cesta će biti vrlo duga.” -reče muž i tiho poljubi ženu.

U tom trenutku zazvoni telefon.

“Dobro jutro. Gospođo, nažalost, moramo vam reči tužnu vijest. Vaš muž je rano jutros poginuo u prometnoj nesreći.” -kaže glas s druge strane slušalice.

“To je nesporazum jer je moj muž kod kuće. Upravo sam razgovarala s njim. Sigurno ste pogriješili broj.” -kaže žena i poklopi slušalicu.

Okrenula se oko sebe, pretražila cijelu kuću, u svakoj sobi tražila svog muža, međutim, muža nije bilo nigdje. Osjetila je ogromnu bol na duši, a hladnoća je preuzela cijelo njeno tijelo. Srce joj je puklo i pala je na koljena od boli i tuge. Plakala nasred dnevnog boravka i shvatila da njen muž ipak nije došao kući.

Ono što se činilo tako stvarno, bila je samo vizija i poziv nije bio pogrešan. To se samo duša njenog muža opraštala od nje.

Volite se dok je vrijeme, jer jednom će vremena nestati. Nikad ne odlazite srditi i ljuti na put, jer nikad nitko ne zna kad je taj put posljednji. Volite se i poštujte ko da je svaki dan zadnji. Grlite i ljubite svoje najdraže, jer jednom to više nećete moći.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh