Svaštara

Otac ju je kao bebu polio kiselinom, a sada inspiriše druge ljude i želi biti model

Anmol Rodrigez je obilježena za cijeli život kada je imala samo dva mjeseca. Dok ju je majka držala u krilu, otac ih je obje polio kiselinom. Majku je ubio, a djevojčicu unakazio.

Anmol Rodrigez - Instagram

Dvadeset tri godine kasnije Anmal ne samo da je prebrodila psihičke probleme, već je postala i inspiracija mnogim ženama slične sudbine.

Živi u Mumbaju, u zapadnoj Indiji, gdje prikuplja sredstva za rekonstruktivnu hirurgiju i vodi Fondaciju za žrtve napada kiselinom ‘Sahas’, koja je do sada posredovala u zapošljavanju 20 žrtava i organizovanju raskošne svadbe za njenu prijateljicu.

– Volim svoj život onakav kakav je. Nijednom nisam osjetila da se razlikujem. Možda je to zato što, od kada znam za sebe, imam samo jedno oko i naboranu opečenu kožu – kaže ona.

Anmol kaže da joj je činjenica da je prihvatila sebe pomogla da sačuva nadu i samoupouzdanje.

Kada joj je majka umrla, pet dugih godina liječila se u bolnici, a ljekari i sestre su brinuli o troškovima.

– Kada mi se stanje malo popravilo, dali su me u sirotište, gdje su mi pružali samo ljubav i razumijevanje – kaže ona.

Mada priznaje da je drugu djecu u početku plašio njen izgled, kaže da su je vremenom potpuno prihvatila i da je stekla brojne drugove.

Život izvan sirotišta ipak je bio težak.

Anmol je bila odličan student, ali je ručala sama i nije imala s kim da priča.

– Djevojkama je bilo čudno što volim modu i pratim trendove. Zurile su u mene i pitale se šta se desilo s mojim licem – kaže ona.

Pošto je prije dvije godine završila koledž, napustila je sirotište i iznajmila stan.

Ideje za scenografiju šou-programa donose joj zaradu od 130 eura mjesečno – dio tog novca troši na garderobu, a ostatak ulaže u fondaciju.

Sarađuje s drugim ženama liderima kompanija i političarima kako bi zaposlila žene koje su doživjele sličnu sudbinu kao i ona.

Voljela bi da postane model, a već je dobila ponudu od dva kreatora da reklamira njihov nakit na Instagramu.

– Nadam se da ću inspirisati druge žene žrtve napada kiselinom da ne sakrivaju lice pod velom, već da vjeruju u sebe i ponosno koračaju kroz život. Kiselina može da promijeni našu spoljašnjost, ali ne i našu dušu. Iznutra smo i dalje iste osobe i treba da prihvatimo sebe onakve kakve jesmo i živimo sretno – kaže ona, piše “Blic“.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh