Devet od deset ispitanika prijavilo je da su doživjeli „vizije“ barem jednom dnevno, najčešće kroz san, susrećući se s preminulim voljenima koji su im pružali utjehu. Čini se da su ovi snovi bili vrlo stvarni i živopisni, gotovo kao da su bili dio njihove svakodnevice.
Najintrigantnije je to što su „proročki“ snovi, kako su ih nazvali istraživači, postajali sve češći kako se smrt približavala. Često su počinjali osam do jedanaest sedmica prije kraja života, pri čemu su postajali još intenzivniji što je smrt bila bliža. Ova otkrića mogu pružiti utjehu i razumijevanje onima koji prolaze kroz ovaj težak period.
Istraživanje ukazuje na to da snovi i vizije pred kraj života predstavljaju prirodan i čest fenomen. Njihova učestalost i intenzitet sugeriraju da mogu imati važnu ulogu u emocionalnom smirivanju i prihvatanju kraja. Na taj način pružaju utjehu kako oboljelima, tako i njihovim bližnjima, prenosi Novi.
