“Plašite li se klimatskih promjena? Brinete li kakav svijet ostavljamo svojoj djeci i unucima? Naučni pisac i autor knjige ‘Nenaseljiva zemlja’ David Wallace-Wells rekao je: ‘Bez obzira koliko ste dobro informisani, definitivno niste dovoljno zabrinuti’”. Ja ću se još jače izraziti.
Ako vas kolaps naše nekada stabilne klime ne užasava, onda to ne razumete u potpunosti. Realnost je da se, koliko znamo i u prirodnom toku događaja, naš svijet – u cijeloj svojoj historiji – nije zagrijavao tako brzo kao što se dešava sada. Nivoi stakleničkih plinova u atmosferi također nikada nisu tako naglo porasli.
Razmislite o tome na trenutak. U našem životu doživljavamo epizodu zagrijavanja koja je vjerovatno jedinstvena u posljednjih 4,6 milijardi godina”, piše u kolumni Bill McGuire, profesor emeritus geofizike i klimatskih opasnosti na Univerzitetskom koledžu u Londonu i autor knjige “Hothouse Earth: An Inhabitant’s Guide”.
I nastavlja…
“Dok oni od nas koji se bave naukom o klimi znaju pravu sliku i razumiju implikacije za naš svijet, većina drugih ne zna. I to je problem – veliki. Na kraju krajeva, ne možemo djelovati efikasno u rješavanju krize ako ne znamo njenu dubinu i razmjere.
Ono što se dešava sa našim svijetom me plaši, ali ako ću uzvikivati ovu brutalnu i neuljepšanu istinu s krovova, hoće li vas to zaista motivirati da se borite za planetu i budućnost naše djece? Hoćeš li utrnuti kao zec na farovima, uvjeren da je sve izgubljeno. Ovo je apsolutno najvažnije pitanje.
S obzirom da političari i korporacije nisu u stanju ili nisu voljni djelovati dovoljno brzo kako bi suzbili emisije kao što znanost zahtijeva, mi, naučnici o klimi, nemamo drugog izbora nego da pokušamo natjerati javnost da prisili – putem glasačke kutije i izbora potrošača – potrebne promjene, pomoću kojih bi se obuzdale globalno zagrijavanje.
Ali da li će biti dovoljno da se to ispriča kao da je bez ulepšavanja, ili bi teret istine bio pretežak?”
McGuire navodi kako je velika psihološka studija, koja je 2021. objavljena u naučnom časopisu Lancet Planetary Health, pokazala da većina mladih ljudi između 16 i 25 godina u deset zemalja svijeta umjereno do izuzetno zabrinuta zbog klimatskih promjena, ali se više od polovine osjeća nemoćno da preduzme akciju.
“Na osnovu toga, činilo bi se razumnim tvrditi da slikanje još gore slike situacije od one koja se trenutno slika ne bi pomoglo. Ali ako je to slučaj, znači li to da ne bismo trebali ljudima dati sve činjenice ako su previše zastrašujući? Sigurno ne“, navodi McGuire
“Ne radi se zapravo o plašenju ili neplašenju ljudi, već o informisanju. Kao klimatski naučnik, dužan sam da vam kažem šta se dešava sa našim svetom, da li će to izazvati strah ili ne.
Ako to ne učinite, javnost će ostati nesvjesna pravih razmjera klimatske vanredne situacije, što zauzvrat može samo omesti njihovo učešće i djelovanje.
To već postaje problem, jer mnogi komentatori s desne strane političkog spektra – zajedno s nekim klimatskim naučnicima – označavaju sve koji govore o najgorim posljedicama globalnog zagrijavanja takozvanim “propastima”. Ova vrsta klimatskog “smirenja” sve više zamjenjuje klimatsko poricanje i može biti još veći pokretač paralize straha. Naime, smanjuje se obim problema – a time i hitnost akcije.
Istina je da ljudi mogu biti uplašeni dok znaju da još ima nade i da mogu učiniti nešto da stvari poprave ili barem spriječe da se stvari pogoršaju”, poručuje McGuire.
Istraživanje istraživača sa Univerziteta Bat u Ujedinjenom Kraljevstvu iz 2022. pokazalo je da su jezive fotografije šumskih požara i drugih katastrofa povezanih s klimom širom svijeta posebno efikasne u uzgoju klimatske anksioznosti. Ovo posljednje definira Američko udruženje psihologa kao kronični strah od propasti okoliša. Međutim, više od neaktivnosti, takve su fotografije bile – prema nalazima studije – motivirajuća snaga koja je potaknula neke odrasle osobe u Velikoj Britaniji da preduzmu mjere za smanjenje štetnih emisija. prenosi n1
Kritički, autori studije su zaključili da stvarnost klimatskih promjena treba komunicirati bez unošenja osjećaja beznađa – a to je ključ uspjeha.
“Jedan od načina da se to učini je podsticanje zajedničkog djelovanja. Mnogi ljudi su mi rekli da se osjećaju izolovano i da ne vjeruju da oni, kao pojedinci, mogu doprinijeti značajnim promjenama.
Moj odgovor je uvijek da je potrebno pridružiti se grupi istomišljenika i zajedno s njima promovirati institucionalne i sistemske promjene. To je svaki put djelovalo stimulativno, zamjenjujući beznađe nadom, nepokretnost akcijom.
Suština je da su mnoge stvari u životu zastrašujuće ili zabrinjavajuće, od odlaska zubaru do mogućeg znaka raka, ali ignoriranje ovih faktora gotovo uvijek rezultira nečim mnogo gore.
Klimatske promjene nisu ništa drugačije. Svako ima pravo da zna činjenice – bez obzira da li su one užasne ili ne – kako bi im se pružila prilika da postupaju prema istini o tome šta radimo našoj planeti, a ne prema saniranoj verziji stvarnosti.
Umjesto da vodi ka nedjelovanju, vjerujem da bi nas to preobrazilo”, zaključuje profesor i klimatolog Bill McGuire u komentaru za CNN.
