Svijet

Muslimani u Njemačkoj: Mjesto za život ali ne i za mezare

U Njemačkoj postoji nedostatak grobnih mjesta za muslimane. Da bi se to promijenilo, potreban je dug marš kroz njemačke propise. Pilot-projekat će uskoro zaživjeti u Wuppertalu.

Muslimani u Njemačkoj: Mjesto za život ali ne i za mezare - dw

Sve je veća želja muslimana i njihovih porodica koji tu žive da budu sahranjeni u Njemačkoj. Samir Bouaissa ukazuje na trend po kojem sve više imigranta želi i nakon smrti ostati u Njemačkoj. Ovaj trend postoji već duže vrijeme. Ali dugo se na tom planu ništa nije pokrenulo, piše DW.

Bouaissa je 50-godišnjak iz Wuppertala. Došao je u ovaj njemački grad na Rajni kao dvogodišnje dijete sa svojom porodicom iz Maroka. U Wuppertalu je on predsjednik udruženja “Muslimanska groblja Wuppertal”. Riječ je o inicijativi za osnivanjem prvog muslimanskog groblja u Njemačkoj, kojim bi upravljale isključivo muslimanske zajednice. “Počeli smo raditi na tome 2008. godine”, kaže Bouaissa za DW. Dodaje i kako je još tada bilo jasno da su Njemačkoj potrebna muslimanska groblja.

Kod kuće u Njemačkoj

Bouaissa je pionir u ovoj oblasti budući da više od šest decenija, nakon što su prvi gastarbajteri došli u Njemačku i nastanili se donoseći sa sobom svoju vjeru i kulturu, za muslimane ne postoji mogućnost da svoje mrtve sahrane u mezarima i na odgovarajući način u svojoj novoj domovini.

Savezna Republika Njemačka, koja je primila te ljude, jedva se bavila ovim pitanjem. Tada se, u pravnom smislu, malo toga događalo na nivou pokrajina i opština. Bilo je potrebno mnogo javnih debata prije nego što su prve pokrajine odustale od strogih propisa sahranjivanja u kovčezima. Pri tome se i jevrejska i muslimanska tradicija oslanjaju na sahranu mrtvih umotanih u platno, bez kovčega. Na odgovarajuće izmjene zakona čeka se u Saksoniji i Saksoniji-Anhaltu. Važno je da se o njima raspravlja. Od njemačkih opština se traže odgovarajuća mjesta za ukop ili groblja. Za to također treba vremena. A grobnice za muslimane, koje postoje u okviru brojnih zajedničkih grobalja, postaju knap i nedovoljne.

Tako su proteklih sedmica iz Berlina stigla upozorenja da nekoliko grobalja u gradu, na kojima se nalaze muslimanske grobnice, dostižu ili su već dosegli granice svojih kapaciteta. A Bouaissa iz Wuppertala također poznaje brojne gradove u kojima nema mjesta za ukop. Muslimani su godinama morali prelaziti i sahranjivati se na grobljima u susjednim gradovima.
Samir Bouaissa – predsjedavajući Centralnog vijeća muslimana u Njemačkoji predsjednik CDU-a u okrugu Wuppertal VohwinkelSamir Bouaissa – predsjedavajući Centralnog vijeća muslimana u Njemačkoji predsjednik.

U kovčegu na put u staru domovinu

Džamija Sehitlik u Berlin-Tempelhofu je džamija Tursko-islamske unije i Instituta za religiju (DITIB). U njoj se turski muslimani ili muslimani turskog porijekla gotovo svakodnevno opraštaju od svojih preminulih članova porodice. Tu imami obavljaju posljednje molitve i namaze, tu se okupljaju ožalošćeni i tu odjekuju plač i jecaji članova porodice. Ispred džamije čekaju vozila pogrebnog društva, kojima se lijesovi potom odvoze na aerodrom i avionom, obično redovnim linijama, prevoze u Tursku.

To je bilo u skladu sa željom ranih gastarbajterskih porodica i starih generacija imigranata, koji su tražili da budu sahranjeni u zemlji iz koje dolaze. Ovo pitanje je dugoročno regulisano. Već nekoliko decenija DITIB nudi “pogrebno osiguranje” koje pokriva sve troškove vezane za transfer. Slične ponude, objašnjava Bouaissa, dostupne su i migrantima iz zemalja poput Maroka, Tunisa i Alžira.

U međuvremenu i Savezno udruženje njemačkih grobara također vidi porast muslimanskih sahrana u Njemačkoj, “makar to bila posljedica demografskog razvoja”. U mlađim generacijama raste želja da budu sahranjeni u Njemačkoj. “To je dobra stvar, jer je kultura sahrane ogledalo jednog društva”, kaže za DW generalni sekretar ovog Udruženja grobara Njemačke Stephan Neuser. Njegovo udruženje već godinama traži stručno osposobljavanje za ovu profesiju. Do sada je svako, sa dozvolom za samostalnu djelatnost, mogao otvoriti pogrebnu firmu. Neuser naglašava da bi kulturni aspekti, pitanje vjerskih oproštaja ili praksa sahrane bez kovčega također trebali biti dio regulirane obuke.

Prusija između Neuköllna i Kreuzberga

Džamija Sehitlik sa svojim visokim minaretima stoji na raspolaganju za sahranu muslimana u Njemačkoj. Tursko groblje Berlin, najstarije muslimansko groblje u Njemačkoj, smješteno je ovdje još od pruskih vremena – od 1866. godine, odnosno prije osnivanja Njemačkog carstva 1871. godine. Čak i u dvorištu ispred džamije, nalazi se nekoliko starih nišana. Ali ovo groblje je odavno popunjeno, a na susjednom garnizonskom groblju ima još slobodnih površina. Nekada je to bila u sastavu Prusije a danas ovo područje između Kreuzberga i Neuköllna pripada multikulturalnom Berlinu.

Tu se odvijao život jednih pored drugih, tipičan za ovaj grad. Upečatljiv je spomenik sa natpisom “1914-1918 – Četvrti gardijski grenadirski puk kraljice Auguste i njenih sinova” i rečenicom: “Umrli smo da bi živjela Njemačka, pustite nas da živimo u vama!”. Na toj lokaciji sahranjen je i carev ađutant a tu negdje leže i francuski vojnici ali i njemački borci iz jugozapadne Afrike, nekadašnje njemačke kolonije koja se nalazila u današnjoj Namibiji.

Samo nekoliko koraka dalje, ako pogledate nišane na kojima su ispisane riječi na njemačkom, a ne na turskom ili arapskom jeziku, leže umrli s imenima Ismail i Ersin, Sarah i Chukri, Sultan, Sabie i Ibrahim. A mjesta njihovog rođenja su Istanbul ili drugi gradovi u Turskoj, ali i Bejrut, Kabul ili Jerusalim.

Neki od muslimanskih nadgrobnih spomenika podsjećaju na munare ili siluetu džamije. To su noviji grobovi, podignuti prošlih godina i decenija. I nerijetko su umrli imali jedva 20, 30 ili 40 godina kada su se preselili na drugi svijet. Na mnogim grobovima nalaze se jedna ili dvije plastične stolice. To su mjesta za tugovanje a možda i razgovor.

Ali i na ovom groblju je prostor ograničen. U januaru je nadležna administracija berlinskog Senata, na zahtjev novinske agencije epd, saopštila da bi nove grobnice za muslimanske sahrane trebale biti otvorene tokom 2023. godine na “najmanje tri druga groblja”. Posljednjih godina sve je veća potražnja za sahranama prema islamskim običajima ali i za podizanjem nišana. Stoga je “apsolutno neophodno” razvijati nove koncepte u bliskoj budućnosti.

Bouaissa, koji je također predsjednik CDU-a u okrugu Wuppertal Vohwinkel, zamjenik predsjednika okružnog ogranka CDU-a u Wuppertalu i predsjedavajući Centralnog vijeća muslimana, to već dugo zna. Već godinama, pojašnjava on u intervjuu za DW, muslimani nisu mogli biti pokopani u Wuppertalu zbog nedostatka prostora i morali su pribjegavati grobnim mjestima u okolini, na primjer u Essenu ili Solingenu. Slična je situacija i sa muslimanima u Hildenu, Mettmannu ili drugim dijelovima Sjeverne Rajne-Vestfalije.

Sahrana bez kovčega

U suštini, kako objašnjava, za muslimanske grobove vrijedi sljedeće: muslimani prakticiraju sahranu bez kovčega (tj. bez kremiranja ili sahrane u urnama), a riječ je o vječnom pravu: jednom kada je neko sahranjen, ne može biti premješten.

Od 2008. Bouaissa i kolege aktivisti pokušavaju da prevaziđu nedostatak pokopnih mjesta. Mnoge muslimanske porodice žele da njihovi umrli ostanu s njima u Njemačkoj, u njihovoj novoj domovini. Zbog toga je inicijativa za osnivanjem prvog muslimanskog groblja naišla na međustranačko odobravanje u Gradskom vijeću Wuppertala. A prvo groblje u Njemačkoj, koje bi bilo u rukama islamskih udruženja, trebalo bi da bude uzor za druge. Odmah pored njega je najstarije protestantsko groblje u gradu i novo jevrejsko groblje. “Jedno zajedničko predvorje, ali tri groblja sa tri pogrebne kapele/sale” – to bi također mglo biti mjesto susreta učenika ili zainteresovanih grupa.

Muslimansko groblje je veoma ambiciozan plan. U proteklih 15 godina Bouaissa je iskusio njemačke propise i administraciju, za šta je nadležna lokalna administracija, za šta savezna država, kada treba promijeniti zakon, a kada propis. I koje su sve ekspertize potrebne: o zaštiti pejzaža i vrsta, o pogodnosti tla itd. Sve u svemu: Danas je lokacija, predviđena za sahrane, označena kao “zemljište planirano za groblje”. Nakon poplave koja je u ljeto 2021. pogodila i dolinu rijeke Wupper, trenutno se provjerava stabilnost cijele padine.

U prilog podizanja muslimasnkog groblja, Bouaissa spominje još jedan aspekt: stotine hiljada izbjeglica koje su došle u Njemačku 2015/16. i kasnije. “To su često ljudi koji nemaju nikakvu mogućnost da putuju u svoju domovinu. Zato su im i potrebna pokopna mjesta ovdje u Njemačkoj.”


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh